Jedan od najpoznatijih objekata na noćnom nebu možda ipak nije usamljena zvijezda. Europski južni opservatorij snimio je vrlo slab izvor svjetlosti tik uz Betelgez, crveni superdiv u Orionu, a nova analiza pokazuje da bi se moglo raditi o zvijezdi pratiteljici koju astronomi bez uspjeha traže gotovo stoljeće.
Kandidat, zasad označen kao Betelgez B, vidljiv je izravno na snimkama teleskopa VLT. Još treba potvrditi da doista kruži oko Betelgeza, ali opažanje je dosad najuvjerljiviji dokaz da ova promjenjiva zvijezda nije sama.
Trag se pojavio kada se objekat najviše udaljio od Betelgeza
Betelgez, odnosno Alfa Oriona, poznat je po promjenama sjaja. Uz kraće cikluse, astronomi su desetljećima pratili i sporiju promjenu koja se ponavlja otprilike svakih šest godina. Jedno od objašnjenja bilo je da uz crvenog superdiva kruži druga zvijezda, čije kretanje utječe na ono što vidimo sa Zemlje.
Dva rada objavljena 2024. predvidjela su da bi se moguća pratiteljica u prosincu iste godine trebala prividno najviše udaljiti od Betelgeza. To je bio rijedak trenutak kada bi slabiji objekt mogao izaći iz najjačeg odsjaja mnogo sjajnije zvijezde.
Tim predvođen Miguelom Montargèsom tada je Betelgez promatrao instrumentom SPHERE na ESO-ovu teleskopu VLT u čileanskoj pustinji Atacami. Nakon višemjesečne obrade podataka, na očekivanom se položaju pojavio slabi izvor svjetlosti.
VLT nije otkrio samo neizravni trag
Ovdje nije riječ samo o promjeni sjaja iz koje se zaključuje da bi kraj Betelgeza nešto moglo kružiti. SPHERE je zabilježio svjetlost samog slabog objekta, što je iznimno teško jer Betelgez gotovo potpuno preplavljuje njegov signal.
Dvije neovisne metode obrade snimki izdvojile su isti izvor. Najjači rezultat dosegnuo je statističku značajnost od 6,1 sigma, pa ovo više nije tek usputna naznaka kakvih je bilo i ranije. Upravo zato autori rada govore o dosad najjačem dokazu za Betelgez B.
Ipak, slaba točka na jednoj snimci još nije konačan dokaz zvjezdanog para. Da bi se potvrdilo da je objekt gravitacijski vezan s Betelgezom, treba ga ponovno snimiti kada se, prema predviđenoj putanji, pojavi s druge strane zvijezde. Astronomi očekuju da bi se to moglo dogoditi za približno godinu dana.
Ako je riječ o zvijezdi pratiteljici, veća je nego što se očekivalo
Prema sjaju izmjerenom na snimkama, Betelgez B vjerojatno ima između 2,6 i 3,1 Sunčeve mase, pod pretpostavkom da su obje zvijezde nastale u isto vrijeme. To je znatno više od ranijih procjena prema kojima je moguća pratiteljica trebala biti približno masivna kao Sunce.
Veća masa ujedno objašnjava zašto ju je VLT uspio uočiti. Betelgez je vrlo blizu u astronomskim razmjerima i promatra se stoljećima, no njegova golema svjetlost, proširena atmosfera i prašina u neposrednoj okolini dosad su skrivale slabijeg susjeda.
Nova opservacija ne mijenja objašnjenje velikog zatamnjenja Betelgeza iz 2019. i 2020. godine. Tada zvijezda nije bila pred eksplozijom supernove, kako se nagađalo u javnosti, nego ju je djelomično zaklonio oblak prašine koji je sama izbacila.
No potvrdi li se da Betelgez ima blisku zvijezdu pratiteljicu, astronomi će morati ponovno razmotriti koliko ona utječe na gubitak materijala, zvjezdani vjetar i razvoj crvenog superdiva prije supernove. Za sada je najvažnije da potraga duga gotovo sto godina prvi put ima vrlo jasan objekt na stvarnoj snimci.
