Kako izgleda život izvan Zemlje? To je jedno od temeljnih pitanja moderne znanosti, iako o životu znamo isključivo na temelju jednog planeta, astrobiolozi već desetljećima pokušavaju zamisliti kako bi se život mogao razviti u drugim dijelovima svemira. I iznenađujuće, odgovori možda nisu toliko egzotični koliko zamišljamo.
Iako nemamo nikakav izravni dokaz o izvanzemaljskom životu, znanstvenici se oslanjaju na ono što znamo sa Zemlje: kako je život ovdje nastao, kako se prilagodio ekstremnim uvjetima, i kako se ponaša u različitim okolišima. I dok znanstvena fantastika često zamišlja oblike života temeljene na siliciju, većina biokemijskih dokaza i dalje snažno favorizira ugljik.
Silicijevi spojevi jednostavno ne mogu konkurirati složenosti ugljikovih molekula. Veze između atoma silicija slabije su od onih između ugljika, a nedostatak dvostrukih i trostrukih veza, ključnih za aminokiseline, proteine, nukleinske kiseline i druge gradivne blokove života, znači da je ugljik gotovo sigurno temelj života kakvog ćemo vjerojatno prepoznati, čak i na drugim planetima.
Zemaljski ekstremofili kao prozor u druge svjetove
Jedan od pristupa je proučavanje organizama koji već na Zemlji žive u ekstremnim uvjetima. Lišaj poput Diploschistes muscorum i Cetraria aculeata preživljavaju u sušnim pustinjama, arktičkom ledu i pod snažnim zračenjem, što ih čini mogućim modelima za život u svemiru.
“Lišajevi nastanjuju raznolike ekosustave, ali ključni su u ekstremnim sredinama poput pustinja i polarnih područja,” pišu autori jednog rada. “Zbog sposobnosti preživljavanja pod visokim temperaturama, jakim zračenjem i bez vode, predloženi su kao organizmi koji bi mogli opstati i u svemirskom vakuumu.”
Slično tome, dubokomorski okoliši na Zemlji, gdje nema svjetlosti, a temperatura i tlak su ekstremni, nude uvid u moguće uvjete ispod leda Europe ili Enkelada.
“Oceani mogu biti idealna okruženja za primitivan život, s uvjetima sličnima hidrotermalnim izvorima u dubinama Zemljinih oceana,” rekla je Bonnie Buratti iz NASA-inog JPL-a.
Evolucija pod istim zakonima fizike
Još jedna metoda je proučavanje obilježja koja su se više puta neovisno razvila na Zemlji. Oči, krila, oblik tijela poput raka, sposobnost eholokacije, sve su to funkcionalne karakteristike koje su se pojavile u različitim granama života tijekom milijarda godina.
Ako su fizikalni zakoni univerzalni, logično je očekivati da će i vanzemaljski život, suočen sa sličnim uvjetima, razviti slična rješenja, bez obzira na kemijski sastav ili morfologiju.
No da bi organizam razvio tehnologiju, potrebne su i dodatne pretpostavke: sposobnost finog baratanja objektima, dobar vid, pokretljivost, orijentacija u prostoru.
“Za procjenu udaljenosti do plijena potrebna je binokularna vizija, povišena glava pomaže pri otkrivanju predatora, a oči blizu mozga skraćuju vrijeme obrade slike,” kaže fizičar Bernard Bates. “U atmosferi, zvuk i mirisi dolaze prije nego što opasnost dođe do vas.”
Inteligentni život možda neće imati tehnologiju
Zanimljivo, moguće je da inteligentni život uopće ne razvije tehnologiju. Ako bi, primjerice, civilizacija nastala u oceanu bogatom tekućinom poput vode ili metana, dugodometna komunikacija mogla bi se odvijati bez elektroničkih uređaja.
“U tekućem okolišu, gdje se zvuk širi na stotine kilometara, tehnologija poput telekomunikacija možda se nikad ne bi razvila, iako bi civilizacija mogla biti visoko razvijena,” navodi jedno istraživanje.
U takvom svijetu, inteligencija ne mora voditi prema tehnologiji kakvu poznajemo. To nam dodatno komplicira potragu, jer ne tražimo samo život, nego znakove nama poznate civilizacije.
Neki znanstvenici idu i dalje: vjeruju da bi izvanzemaljci, ako su evoluirali pod istim načelima prirodne selekcije, mogli imati sličnu razinu organizacije kao ljudi. Ne nužno isti oblik tijela, ali možda sličnu unutarnju strukturu.
“Ne možemo reći kako će izvanzemaljci točno izgledati, ali možemo pretpostaviti da će proći kroz iste selekcijske pritiske i razviti slične funkcionalne prilagodbe,” rekao je Samuel Levin sa Sveučilišta Oxford. “Bez obzira postoje li Ewoksi ili Na’viji, možemo reći dosta o tome kako im izgleda biologija i evolucijski put.”
Ljubičasta budućnost?
Život u svemiru možda ne koristi iste boje koje mi povezujemo s fotosintezom. Na Zemlji je većina biljaka zelena zbog klorofila, ali na planetima oko crvenih patuljaka, koji emitiraju drukčiji spektar svjetlosti, dominantna boja života mogla bi biti ljubičasta.
“Ljubičaste bakterije mogu preživjeti u širokom rasponu uvjeta,” stoji u nedavnom znanstvenom priopćenju. “Zbog te otpornosti, moguće je da na mnogim planetima upravo ljubičasta bude nova zelena.”
Na temelju onoga što znamo, život negdje drugdje možda koristi slične mehanizme preživljavanja. No to ne znači da će izgledati isto, možda čak ni kompatibilno s našom biologijom.
Možda će imati drugačiju kemijsku osnovu. Možda će svijet oko njega biti ljubičasta. A možda će ono što zovemo “inteligencijom” poprimiti oblike koje još nismo sposobni ni zamisliti.
Ivan je novinar, bloger i autor s više od 15 godina iskustva u digitalnim medijima. Piše o širokom spektru tema, uključujući svemir, astronomiju, znanost, povijest i arheologiju. Objavljuje kao gostujući autor u Večernjem listu, a kao stručni sugovornik gostovao je u emisijama na kanalima Science Discovery i History Channel. Osnivač je portala Kozmos.hr, prvog hrvatskog online magazina posvećenog popularizaciji znanosti i svemira.
