Naše tijelo stalno šalje informacije mozgu: o otkucajima srca, disanju, gladi, sitosti, temperaturi i napetosti. Sposobnost da ih registriramo i smisleno protumačimo naziva se interocepcija. Posljednjih godina ona je postala važna tema u istraživanju emocija i mentalnog zdravlja.
Interocepcija nije neobično ili skriveno “šesto čulo”, nego dio svakodnevne regulacije organizma. Zahvaljujući njoj primjećujemo žeđ, umor ili potrebu da se maknemo iz pregrijanog prostora. No ista mreža signala može utjecati i na to kako doživljavamo nelagodu, stres i vlastito raspoloženje.
Od pulsa do osjećaja sigurnosti
Unutarnji signali sami po sebi nemaju jednostavno značenje. Ubrzan puls može biti posljedica trčanja, uzbuđenja ili straha. Mozak zato ne prima samo podatak iz tijela, nego ga tumači u odnosu na okolnosti. Upravo u toj vezi istraživači traže dio objašnjenja zašto se tjeskoba i drugi poremećaji kod ljudi mogu razvijati i održavati na različite načine.
Dosadašnji radovi nalaze povezanost između interocepcije i anksioznosti, depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja te poremećaja hranjenja. To ne znači da slabije ili pojačano opažanje tjelesnih signala uzrokuje neko od tih stanja. Riječ je o složenom odnosu u kojem sudjeluju iskustvo, očekivanja, živčani sustav i okolina.
Zašto nekoga glad uzdrma, a nekoga ne
U radu objavljenom u časopisu eBioMedicine istraživači su pratili kako osjećaj gladi utječe na raspoloženje. Sudionici koji su preciznije prepoznavali signale iz vlastitog tijela zadržavali su ujednačenije raspoloženje tijekom razdoblja gladi. To ne znači da su osjećali manju glad, nego da su taj tjelesni signal drukčije doživljavali i tumačili.
Drugi niz istraživanja bavio se anoreksijom nervozom. U jednom su pokusu sudionici progutali kapsulu koja je vibracijom stvarala podražaj u probavnom sustavu. Osobe s anoreksijom teže su prepoznavale taj podražaj, a razlika je ostala vidljiva i nakon oporavka tjelesne mase. To je važan podatak, ali još ne pokazuje prethodi li takva osjetljivost poremećaju, pridonosi li njegovu održavanju ili je njegova posljedica.
Interocepcija nije jedna jedinstvena sposobnost
Interocepcija je koristan naziv za način na koji opažamo signale iz vlastitog tijela, ali nije jedna sposobnost koju je moguće svesti na jedan test. Osjećaj pulsa, disanja, gladi ili promjena u probavnom sustavu ne mora uključivati iste procese u tijelu i mozgu.
Dio istraživača zato upozorava da pod istim pojmom ne treba prebrzo objediniti različite oblike tjelesnog opažanja. Unatoč tome, istraživanja upućuju na važan smjer: bolje razumijevanje načina na koji mozak povezuje tjelesne signale s emocijama moglo bi pomoći u preciznijem tumačenju pojedinih poteškoća povezanih s mentalnim zdravljem.