Kratka opservacija Venere iz 2010. zabilježila je neobičan uzorak u gornjim slojevima njezine atmosfere: golemo koncentrično prstenje vidljivo samo u polariziranoj svjetlosti. Signal još nije neovisno potvrđen, ali istraživači ga nisu uspjeli objasniti kao pogrešku instrumenta.
Venera je u podacima pokazala nešto što se običnom kamerom ne vidi
Venera je te večeri bila usputna meta. Eksperimentalni instrument ExPo, postavljen na teleskop William Herschel na Kanarskim otocima, snimio je planet tijekom kratke pauze prije glavnog programa promatranja.
Opservacija je trajala samo 36 minuta. Tek mjesecima kasnije istraživači su u podacima uočili neobičan uzorak: koncentrične prstenove koji su se pružali preko velikog dijela dnevne strane planeta.
Obična kamera takvo nešto ne bi pokazala. ExPo je bilježio linearno polariziranu svjetlost, koja nastaje kada se svjetlost raspršuje u plinu, prašini ili oblacima. Upravo zato polarimetrija može otkriti atmosferske strukture skrivene u snažnom sjaju planeta.
Najprije su posumnjali na pogrešku instrumenta
Prstenovi su se širili oko najsjajnijeg dijela Venere, pa je prvo objašnjenje bilo vrlo jednostavno: možda ih nije stvorila atmosfera, nego detektor, obrada signala ili optičko razmazivanje u instrumentu.
Tim je zato godinama provjeravao podatke. Pokušavali su pronaći način na koji bi sam instrument mogao proizvesti takav uzorak, ali signal nije nestao kroz testove.
To ipak nije dovoljno za konačnu potvrdu. ExPo više ne postoji u izvornom obliku, a rezultat se temelji na jednoj kratkoj opservaciji koja nije ponovljena. Upravo zato istraživači sada objavljuju ono što imaju: neobičan signal, jasno navedena ograničenja i fizički mogući scenarij koji bi ga mogao objasniti.
Atmosferski valovi mogli bi ostaviti prstenasti trag
Kasniji podaci japanske sonde Akatsuki pokazali su da Venerina atmosfera može imati valove planetarnih razmjera. To je otvorilo ozbiljniju mogućnost da prstenovi iz 2010. nisu artefakt, nego polarizacijski trag velikih valova u gornjim slojevima atmosfere.
Prema računalnim simulacijama, promjene gustoće od 5 do 10 posto mogle bi proizvesti uzorak nalik zabilježenim prstenovima. Prstenovi, dakle, ne bi bili sami valovi, nego njihov optički potpis u polariziranoj svjetlosti.
Takvi valovi važni su jer prenose energiju i gibanje kroz atmosferu. Na Veneri bi mogli biti povezani s jednom od najvećih zagonetki tog planeta: superrotacijom. Venera se oko svoje osi okreće vrlo sporo, jedan okret traje 243 zemaljska dana, ali njezini oblaci obiđu planet u samo nekoliko dana.
Ključno je ponovno usmjeriti polarimetre prema Veneri
Istraživači ne tvrde da je slučaj riješen. Njihov rad pokazuje da je signal zabilježen, da ga nisu uspjeli odbaciti kao pogrešku instrumenta i da postoji fizikalno smislen mehanizam koji ga može objasniti.
Sada je potrebno novo snimanje Venere modernim polarimetrima. Ako se isti uzorak ponovno pojavi, kratka opservacija iz 2010. mogla bi postati važan trag u razumijevanju Venerine guste i nemirne atmosfere. Ako se ne pojavi, ostat će neobičan podatak na granici između intrigantnog signala i potvrđenog otkrića
