Na 19 zemalja najizloženijih gubitku prihoda pri napuštanju fosilnih goriva otpada samo šest posto svjetskog bruto domaćeg proizvoda, pokazuje nova analiza. Najveće gospodarske sile pritom ne pripadaju skupinama s najvećim mogućim koristima od snažnije klimatske politike.
Taj nesrazmjer pomaže objasniti zašto se gospodarska moć i najjači interes za zaustavljanje zagrijavanja ne podudaraju. Analiza objavljena u časopisu Nature Sustainability usporedila je 169 zemalja prema četirima skupinama pokazatelja: proizvodnji fosilnih goriva, klimatskim štetama koje se mogu izbjeći, potencijalu obnovljive energije te sposobnosti zemljišta da pohranjuje ugljik.
Nafta i plin samo su dio računice
Guanna Pan i suradnici s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime povezali su energetske i gospodarske modele s klimatskim projekcijama i podacima o kopnenim ekosustavima. Usporedili su umjerenije i snažnije smanjivanje emisija sa scenarijem slabije klimatske politike, promatrajući sredinu i kraj stoljeća.
Za proizvođače ugljena, nafte i plina procijenili su koliko bi se smanjili prihodi od tih resursa. Zasebno su razmatrali vrijednost izbjegnutih klimatskih šteta, potencijal Sunčeve energije i vjetra te mogućnosti vezanja ugljika na kopnu. Time su obuhvatili i gospodarske interese koji bi mogli ojačati prelaskom na manje emisije.
Zemlje su zatim razvrstali u pet skupina prema sličnosti tih pokazatelja. Devetnaest gospodarstava ovisnih o fosilnim gorivima izdvaja se velikim mogućim gubicima prihoda i razmjerno manjim koristima u ostalim promatranim područjima. Njihov udio od šest posto odnosi se na svjetski BDP, a ne na količinu nafte ili plina koju proizvode.
Malen udio u svjetskom gospodarstvu ne znači i zanemariv politički utjecaj. Autori upozoravaju da ovisnost drugih zemalja o njihovim energentima proizvođačima daje mogućnost da usporavaju dogovore o napuštanju fosilnih goriva.
Najviše koristi uz najmanje gospodarske moći
U drugoj skupini nalazi se 51 zemlja kojoj bi snažnija klimatska politika donijela osobito veliku korist smanjenjem šteta od zagrijavanja. Mnoge su u Africi, južnoj i jugoistočnoj Aziji te Latinskoj Americi. Još 13 zemalja ističe se potencijalom obnovljive energije, a 17 mogućnostima pohrane ugljika na kopnu.
Te tri skupine zajedno čine približno 13 posto svjetskog BDP-a. Zemlje koje bi mogle mnogo dobiti snažnijom klimatskom politikom tako imaju razmjerno manju gospodarsku težinu u pregovorima, a često i manje sredstava za vlastiti prelazak na čistu energiju.
Preostalih 69 zemalja pripada skupini s umjerenijim promjenama u odnosu na veličinu gospodarstva. Na njih otpada oko 81 posto svjetskog BDP-a, a među njima su SAD, Kina i zemlje Europske unije. Klasifikacija ne znači da će u tim gospodarstvima klimatske štete ili energetske promjene biti male u apsolutnim iznosima. Pokazuje njihov relativni položaj prema četirima odabranim pokazateljima.
Slični interesi ne znače istu politiku
Istraživači su tražili i zemlje sa sličnom strukturom mogućih gubitaka i koristi. Kina je prema tim pokazateljima najsličnija Bosni i Hercegovini, a Indija Bugarskoj. To nisu usporedbe ukupne razvijenosti ni političkih sustava: podudarnost proizlazi iz omjera promatranih energetskih i klimatskih obilježja.
Studija ne računa jedinstven ukupni dobitak ili gubitak tranzicije za svaku zemlju. Ne obuhvaća sve industrije, ulaganja ni političke interese, a gubici od fosilnih goriva odnose se na domaću proizvodnju i rezerve, bez zarade od aktivnosti u inozemstvu. Dugoročni rezultati ovise i o odabranim modelima gospodarske štete.
Autori kao moguće načine približavanja različitih interesa razmatraju povezivanje klimatskih dogovora s trgovinom, zajedničkim istraživanjem i financijskim transferima. Njihovi podaci mogu pomoći pri traženju partnera za takve dogovore, ali stvarni ishod ovisit će i o domaćoj politici, institucijama i odnosima među državama.
