Nova analiza umjetnina koje su iza sebe ostavili drevni stanovnici napuštenog mezoameričkog grada Teotihuacana sugerira da bi šarolike slike i oblici mogli predstavljati primitivni oblik jezika koji se s vremenom razvio u jezik Asteka.
Ako istraživački tim uspije dešifrirati taj “izgubljeni jezik“, znanstvenici vjeruju da bi to moglo otkriti tko su bili graditelji Teotihuacana i zašto su napustili grad koji je u svoje doba bio jedno od najvećih urbanih središta na američkom kontinentu.
“Ako smo u pravu, riječ je ne samo o iznimnom otkriću sustava pisanja. Ono bi moglo promijeniti naše razumijevanje svih mezoameričkih kultura i možda nas napokon približiti rješenju misterija nestanka stanovnika Teotihuacana,” rekao je Christopher Helmke sa Sveučilišta u Kopenhagenu.
Grad veličanstvene prošlosti
Dosadašnja arheološka istraživanja i desetljeća proučavanja pokazala su da je Teotihuacan nastao oko 100. godine nove ere. Grad je u razdoblju svojeg vrhunca vjerojatno imao i do 125 tisuća stanovnika, a prostirao se na golemom području prepunom monumentalnih građevina, cesta, hramova i piramida. Unatoč tome, arheolozi još uvijek nisu pronašli konačno objašnjenje zašto je civilizacija koja ga je izgradila iznenada nestala oko 600. godine.
U okviru višegodišnjeg istraživačkog projekta koji nastoji rasvijetliti kulturu Teotihuacana i razloge njegova napuštanja, Helmke i njegov kolega Magnus Pharao Hansen, također sa Sveučilišta u Kopenhagenu, analizirali su motive i znakove sačuvane na zidnim muralima te niz pronađenih artefakata s istim uzorcima. Prema priopćenju, uočili su ponavljajuće strukture koje upućuju na mogućnost da su ti prikazi predstavljali rani oblik jezika, “jezičnog pretka” današnjih jezika Cora i Huichol, kao i jezika Nahuatl kojim su stoljećima kasnije govorili Asteci.
Prvi tragovi izgubljenog pisma
Znanstvenici su i ranije pretpostavljali da bi murali mogli sadržavati elemente nekog drevnog jezika, no manjak sačuvanih materijala spriječio je stvaranje jasne veze s poznatim oblicima pisma. “U Teotihuacanu se još uvijek mogu pronaći keramički predmeti s natpisima, a znamo da će buduća iskapanja otkriti i više murala,” pojasnio je Hansen. “No jasno je da nam ograničena količina tekstova i dalje sužava mogućnosti istraživanja.”
Ključni dio novog istraživanja bio je pokušaj rekonstrukcije ranijeg oblika jezika Nahuatl koji bi mogao poslužiti kao svojevrsni “Rosetta kamen”, most između poznatog astekskog jezika i simbola pronađenih u Teotihuacanu. Prema Helmkeu i Hansenu, taj je korak bio presudan jer bi bez vremenskog okvira bilo gotovo nemoguće uspostaviti izravnu jezičnu vezu između Asteka i njihovih mezoameričkih prethodnika.
“U protivnom bi to bilo poput pokušaja čitanja runskih zapisa na slavnim danskim kamenovima iz Jellinga pomoću suvremenog danskog jezika,” objašnjava Helmke. “To bi bilo anahrono. Tekstove treba čitati jezikom koji je bliži njihovu vremenu.”
Jezik skriven u slikama
Nakon što su rekonstruirali mogući predak jezika Nahuatl, znanstvenici su ga primijenili na logograme, slikovne znakove, pronađene na muralima i keramičkim predmetima iz Teotihuacana. Ubrzo su naišli na zanimljiv problem: određeni simbol, primjerice lik kojota, ponekad je označavao samu životinju, dok je u drugim kontekstima predstavljao određeni glas ili zvuk unutar riječi. Takvi sustavi, poznati kao rebusi, koristili su se u mnogim drevnim kulturama za prenošenje pojmova koje je bilo teško izraziti jednim znakom ili riječju.
Daljnja analiza pokazala je da su veze između stanovnika Teotihuacana i kasnijih Asteka postajale sve jasnije. Prema priopćenju istraživačkog tima, “znakovi predstavljaju stvarni sustav pisma”. Znanstvenici navode da to pismo vjerojatno bilježi rani oblik utoastečkog jezika, koji se oko tisuću godina kasnije razvio u jezike Cora, Huichol i Nahuatl,jezik Asteka.
Potvrda jezika i budući koraci
Govoreći o ograničenjima studije, Hansen je istaknuo da bi bilo idealno pronaći iste znakove korištene u istom značenju na većem broju lokaliteta. “Takvo bi otkriće dodatno učvrstilo našu hipotezu,” rekao je, dodajući da zasad mogu raditi samo s onim što je dostupno.
Znanstvenici naglašavaju da je ovo prvo istraživanje koje koristi jezik “usklađen s vremenskim razdobljem” kako bi dokazalo fonetsku vrijednost pojedinih logograma unutar širih riječi i izraza. Takav pristup, objašnjava Hansen, može poslužiti kao temelj budućim istraživanjima i pomoći drugima u dubljem razumijevanju tekstova s nalazišta.
U zaključku studije navodi se da njihovi rezultati upućuju na to da su govornici ranog oblika jezika Nahuatl možda stigli na područje Teotihuacana mnogo prije nego što se dosad pretpostavljalo. Ako je ta pretpostavka točna, isti bi narodi mogli biti izravni potomci izvornih graditelja Teotihuacana.
Istraživači ističu da je potrebno još rada kako bi se stvorila jasnija slika jezika koji su otkrili. Dodaju da bi njegovo potpuno razumijevanje moglo biti ključno za otkrivanje jednog od najvećih arheoloških misterija Amerike, razloga zbog kojih su drevni graditelji prije gotovo dvije tisuće godina napustili veličanstveni grad Teotihuacan.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
