Misteriozni kameni spomenici Armenije, poznati kao vishapi ili “zmajevi kameni”, mogli bi napokon biti objašnjeni kao svetišta posvećena drevnim kultovima vode. Na to upućuje novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Erevanu, objavljeno u časopisu Heritage Science. Analiza rasporeda i ukrasa monolita pružila je dosad najsnažnije dokaze da su ovi megaliti imali ritualnu poveznicu s izvorima i sustavima navodnjavanja.
Vishapi, visoki od jednog do gotovo šest metara, u pravilu su ukrašeni urezanim prikazima životinja, riba, goveda ili njihove kombinacije. Istraživači Vahe Gurzadyan i Arsen Bobokhyan proveli su prvu sveobuhvatnu statističku analizu 115 poznatih primjeraka. Većina se nalazi na visokogorskim pašnjacima, uglavnom u blizini izvora, potoka i kanala za navodnjavanje. Analiza je pokazala da se spomenici grupiraju na dvije visinske zone: oko 1900 i 2700 metara nadmorske visine.
Prema autorima studije, ta raspodjela vjerojatno odgovara sezonskim migracijama stoke ili ritualnim praksama vezanima uz topljenje snijega na višim planinskim visinama. Posebno je značajno što se motiv ribe najčešće pojavljuje upravo na monolitima smještenima na većim nadmorskim visinama, blizu izvorišta vode koja su bila presudna za plodnost polja u nižim predjelima.
Starost i kontinuitet značenja
Radiougljična analiza monolita pronađenih na lokalitetu Tirinkatar na planini Aragac pokazala je da datiraju između 4200. i 4000. godine pr. Kr. To ih smješta u razdoblje bakrenog doba, kada su zajednice počele koristiti taljeni bakar, nakon neolitika, ali prije brončanog doba.
Tijekom narednih tisućljeća ritualna važnost ovih lokaliteta postupno je rasla. U njihovoj su se blizini pojavljivali petroglifi i kameni humci, a gradile su se i kružne kamene strukture. Iako su mnogi vishapi danas urušeni, sačuvani reljefi i kamene platforme omogućuju arheolozima da rekonstruiraju njihov izvorni izgled i raspored. Njihova monumentalna dimenzija i pažljivo odabrana mjesta unutar krajolika upućuju na to da su imali istaknutu društvenu i religijsku ulogu u zajednicama koje su ih podizale.
Novi natpisi i utjecaj na kršćansku umjetnost
Važnost vishapa nastavila je živjeti i nakon prapovijesnog razdoblja. Između 9. i 6. stoljeća pr. Kr. neki su monoliti ponovno uklesani natpisima na urartskom jeziku. U srednjem vijeku dio ih je dobio natpise na armenskom pismu.
Njihova ikonografija utjecala je i na kasniju armensku kršćansku umjetnost, osobito na oblikovanje khachkara, križnih kamenih spomenika koji su postali jedan od najprepoznatljivijih simbola armenskog kulturnog identiteta.
Autori naglašavaju važnost očuvanja ovih spomenika, danas uglavnom u lošem stanju, jer oni i dalje otkrivaju ključne detalje o duhovnom životu prapovijesnih euroazijskih zajednica i njihovom odnosu prema vodi. Praćenjem razvoja od ritualnih objekata iz 5. tisućljeća pr. Kr. do motiva u srednjovjekovnoj kršćanskoj umjetnosti, vishapi pokazuju izniman kontinuitet kulturnog značenja kroz više tisućljeća.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
