Astronomi otkrili da je ova neobična maglica nastajala u više burnih faza

Planetarna maglica NGC 6563 već gotovo dva stoljeća intrigira astronome svojim nepravilnim, izduženim oblikom. Nova opservacija pokazuje da njezina sadašnja struktura nije nastala u jednom mirnom izbačaju plina, nego kroz više epizoda u završnoj fazi života zvijezde.

Maglica u Strijelcu čuva tragove stare zvjezdane drame

NGC 6563 otkrivena je 1826. godine. Nalazi se u zviježđu Strijelca, oko 5.400 svjetlosnih godina od Zemlje, a proteže se na približno 0,4 svjetlosne godine od središnje zvijezde. Prema dosadašnjim procjenama, stara je oko 6.350 godina.

Riječ je o planetarnoj maglici, oblaku plina i prašine koji nastaje kada zvijezda slična Suncu pri kraju života odbaci svoje vanjske slojeve. Naziv je povijesni i nema veze s planetima. Za astronome su takvi objekti dragocjeni jer pokazuju kako zvijezde u svemir vraćaju materijal nastao tijekom njihove evolucije.

NGC 6563 odavno se izdvaja neobičnim izgledom. Njezino glavno tijelo je eliptično, ali nepravilno. Jedna strana je uža od druge, zbog čega maglica izgleda izduženo i asimetrično. Uz nju se nalaze i dvije manje izbočine na suprotnim stranama, koje su istraživači u ranijim radovima opisali kao strukture nalik ušima.

U novoj studiji, objavljenoj 15. lipnja u posebnom izdanju časopisa Galaxies, tim koji je vodila Zahra Al sa Sveučilišta u Istanbulu ponovno je analizirao ovu maglicu. Istraživače nije zanimao samo njezin oblik, nego i gibanje plina u različitim dijelovima strukture. Upravo je to omogućilo procjenu redoslijeda događaja koji su oblikovali NGC 6563.

Dva spektrografa otkrila su slojevitu povijest maglice

Za opservacije su korištena dva instrumenta. Prvi je MUSE, Multi Unit Spectroscopic Explorer, postavljen na Vrlo veliki teleskop u Čileu. Drugi je Manchester Echelle Spectrograph, poznat kao MES, na teleskopu Arcadio Poveda u Meksiku.

Ti su podaci omogućili detaljniji pogled na unutarnju građu NGC 6563. Astronomi su izdvojili elipsoidno glavno tijelo, tanku vanjsku strukturu, dvije bočne izbočine i nekoliko manjih nepravilnosti. Takav raspored pokazuje da maglica nije nastala kao jednostavan oblak plina koji se ravnomjerno širio u svim smjerovima.

Mjerenja su pokazala da se glavna struktura širi brzinom od oko 22 kilometra u sekundi. Sustavna brzina maglice iznosi minus 25 kilometara u sekundi, što opisuje njezino gibanje u odnosu na Zemlju.

Ti brojevi nisu puki tehnički dodatak. Kada se brzina širenja poveže s veličinom pojedinih dijelova maglice, može se procijeniti njihova kinematička starost. Drugim riječima, astronomi mogu izračunati koliko je vremena plinu trebalo da stigne do položaja na kojem ga danas vidimo.

Stariji izbačaji prethodili su glavnoj ljusci

Ključni rezultat odnosi se na starost različitih dijelova NGC 6563. Glavno elipsoidno tijelo i prsten, prema mjerenjima gibanja plina, stari su oko 3.700 godina. Bočne izbočine znatno su starije. Njihova se kinematička starost procjenjuje na približno 7.500 do 8.800 godina.

Takav redoslijed mijenja tumačenje maglice. Izbočine nisu rubni dodatak glavnoj strukturi, nego trag ranije faze u kojoj je zvijezda već izbacivala materijal u okolni prostor. Nastale su nekoliko tisuća godina prije plina koji danas čini najizraženiji dio NGC 6563.

Autori studije smatraju da su te starije strukture vjerojatno nastale iz ranijih, usmjerenih izbačaja plina. Takvi izbačaji upućuju na složeniju povijest središnje zvijezde, osobito ako je u sustavu postojao zvjezdani pratilac. U bliskom dvojnom sustavu gravitacijsko međudjelovanje može promijeniti način na koji zvijezda gubi masu i usmjeriti izbačeni plin u određene pravce.

Središnja zvijezda NGC 6563 vrlo je slaba, s vizualnom magnitudom 17,49, a njezina masa procjenjuje se na oko 2,93 Sunčeve mase. Plin koji je danas okružuje nije izbačen u jednoj epizodi. Riječ je o materijalu koji se nakupljao kroz različite faze završne evolucije zvijezde.

Nejednolik prostor dodatno je oblikovao NGC 6563

NGC 6563 ne širi se jednako na svim stranama. Jedan dio maglice širi se brže od suprotne strane, a u strukturi se vide lokalna pojačanja sjaja i površinska iskrivljenja. To upućuje na širenje kroz prostor u kojem okolni materijal nije ravnomjerno raspoređen.

Takva asimetrija važna je za razumijevanje današnjeg izgleda maglice. NGC 6563 vjerojatno nije oblikovao jedan proces, nego više njih, u različitim razdobljima. Ulogu su mogli imati unutarnji zvjezdani vjetrovi, nestabilnosti tanke ljuske, epizode gubitka mase povezane s mogućim dvojnim sustavom i utjecaj okolnog međuzvjezdanog materijala.

Nova mjerenja prikazuju NGC 6563 kao maglicu s višeslojnom prošlošću. Prije nastanka glavne strukture već su postojali stariji, usmjereni izbačaji plina. Kasnije je zvijezda odbacila gušći materijal koji danas tvori elipsoidno tijelo. Taj se plin potom širio kroz nejednolik prostor, što je dodatno narušilo pravilnost cijele strukture.

NGC 6563 više se ne može opisati kao jednostavna završna epizoda života jedne zvijezde. U njezinu obliku ostali su zapisani raniji izbačaji, moguća zvjezdana interakcija i promjene u prostoru kroz koji se maglica širila tisućama godina.

Ivan Petričević

Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.