Astronomi danas imaju više podataka o svemiru nego ikad prije, ali velik dio tih podataka ne može se lako uspoređivati. Novi projekt Multimodal Universe pokušava riješiti upravo taj problem: pretvoriti goleme arhive promatranja u sustav u kojem podaci iz različitih teleskopa napokon mogu raditi zajedno.
Svemir je snimljen na mnogo načina, ali podaci često ostaju odvojeni
Veliki teleskopi i istraživački programi godinama prikupljaju slike galaksija, spektre zvijezda i mjerenja promjenjivih objekata na nebu. No svaki projekt često ima vlastita pravila, vlastite nazive, vlastite formate i vlastite alate.
Za znanstvenike to nije samo tehnička neugodnost. U astronomiji se sve više otkrića ne rađa iz jednog jedinog opažanja, nego iz spajanja različitih vrsta podataka. Slika galaksije u radiovalovima može dobiti potpuno novo značenje kada se usporedi s rendgenskim opažanjima, spektrom ili promjenama sjaja kroz vrijeme.
Problem je u tome što te arhive često nisu građene da se lako međusobno povežu. Astronom koji želi usporediti više istraživanja ponekad prvo mora naučiti kako svaka pojedina arhiva “razmišlja”, prije nego što uopće dođe do znanstvenog pitanja.
Projekt Multimodal Universe želi sve dovesti u isti jezik
Multimodal Universe, skraćeno MMU, novi je pokušaj da se taj problem smanji. Inicijativu predvode astronomi iz Center for Astrophysics | Harvard & Smithsonian, uz suradnju više instituta.
Cilj je ambiciozan, ali vrlo konkretan. Više od 80 terabajta astronomskih podataka preoblikuje se u dosljedan i jednostavniji sustav. U njemu se nalaze slike galaksija u različitim valnim duljinama, od radiovalova do rendgenskog zračenja, zatim spektri zvijezda i galaksija te vremenski nizovi koji bilježe kako se sjaj promjenjivih zvijezda mijenja kroz vrijeme.
Drugim riječima, MMU pokušava stvoriti zajednički način pristupa podacima koje teleskopi već stvaraju. To je manje vidljivo od spektakularne nove snimke udaljene galaksije, ali za znanost može biti jednako važno.
Mike Smith, glavni znanstvenik CfA-a na projektu, ideju je sažeo vrlo jednostavno: “Ne biste trebali trebati doktorat iz arhivskog sustava nekog istraživanja samo da biste učitali njegove podatke i radili zanimljivu znanost.”
Astronomija ulazi u doba u kojem je pristup podacima jednako važan kao teleskop
MMU bi trebao omogućiti znanstvenicima i studentima da podatke iz različitih pregleda neba koriste kroz iste alate i formate. Važno je i to što bi takav rad trebao biti moguć čak i na običnim prijenosnim računalima, bez potrebe za posebnim poznavanjem svakog pojedinog arhivskog sustava.
To bi moglo posebno pomoći mlađim istraživačima, manjim timovima i studentima koji nemaju pristup velikoj računalnoj infrastrukturi ili godinama iskustva s pojedinim teleskopskim arhivama. Umjesto da najviše vremena troše na usklađivanje formata, mogli bi se brže približiti samom pitanju koje žele istražiti.
U pozadini je šira promjena u astronomiji. Teleskopi više ne proizvode samo lijepe slike i pojedinačna mjerenja. Oni proizvode goleme skupove podataka koji postaju korisniji kada se međusobno povežu. U takvom svijetu nije dovoljno samo imati podatke. Treba ih znati otvoriti, usporediti i razumjeti bez nepotrebnih prepreka.
Najveće pitanje sada nije samo koliko će MMU podataka objediniti, nego što će astronomi pronaći kada arhive koje su godinama stajale odvojeno napokon počnu govoriti istim jezikom.