U špilji Dzudzuani u zapadnoj Gruziji otkriven je najstariji poznati trag namjerne obrade biljaka u svrhe koje nisu povezane s hranom. Na kamenim alatima starima između 32.000 i 34.000 godina identificiran je indigotin, plavi spoj koji je osnova indigo boje. Nalaz upućuje na to da su ljudi gornjeg paleolitika poznavali postupke kemijske transformacije biljnih materijala i primjenjivali ih u svakodnevici.
Istraživački tim pod vodstvom Laure Longo sa Sveučilišta Ca’ Foscari u Veneciji analizirao je šest riječnih oblutaka iskopanih u špilji Dzudzuani. Na svim alatima uočeni su jasni tragovi uporabe: uglačane površine, ogrebotine i obrasci trošenja koji odgovaraju udaranju i mljevenju. Upravo su takve površine, zbog svoje poroznosti, zadržale mikroskopske ostatke materijala obrađivanih na tim alatima.
Metode analize i potvrda autentičnosti
U studiji objavljenoj u časopisu PLOS ONE primijenjene su napredne mikroskopske i spektroskopske tehnike. U porama kamenih površina nađeni su plavi mikroskopski ostaci, a njihov je molekularni “potpis” struktura potvrđena kao indigotin. Kako bi se isključila mogućnost novovjeke kontaminacije, provedeni su kontrolni pokusi i neovisne provjere.
Potom su u laboratoriju rekonstruirali postupak. Svježi listovi Isatis tinctoria obrađeni su na sličnim riječnim oblutcima i na njihovim su se površinama pojavili isti plavi tragovi, što podupire zaključak da je indigotin na alatima iz Dzudzuane nastao namjernom obradom biljke u prapovijesno doba.
Indigotin u biljci ne postoji u gotovom obliku. Listovi su zeleni i sadrže prekursore koji se u plavi pigment pretvaraju tek nakon obrade u alkalnom okruženju uz izlaganje kisiku. Proces traži namjerne, ponavljane korake: drobljenje, stvaranje lužnate sredine te kontrolu oksidacije. Indigotin je, stoga, dokaz da su paleolitičke zajednice biljke obrađivale planski, a ne usputno.
Moguća namjena: boja ili liječenje
Isatis tinctoria nije prikladna za prehranu zbog izrazito gorkog okusa, što isključuje nutritivnu svrhu. Preostaju dvije razumno potkrijepljene mogućnosti.
Prva je medicinska uporaba. Biljka sadrži spojeve s protuupalnim, antimikrobnim i antivirusnim djelovanjem te je poznata iz kasnijih tradicijskih farmakopeja. Moguće je da su rani ljudi prepoznali i koristili takva svojstva.
Druga je proizvodnja boje. Plava boja rijetka je u prirodi, a sposobnost izrade stabilnog plavog pigmenta imala bi očitu estetsku, ali i kulturnu vrijednost. Iako su mineralni pigmenti poput okera dobro dokumentirani u paleolitiku, ovaj nalaz predstavlja najstariji dosad pouzdano prepoznat trag biljnog pigmenta dobivenog kemijskom transformacijom. Nije isključeno da su obje funkcije bile prisutne istodobno, što je čest obrazac u tradicijskim društvima.
Zašto je pigment sačuvan
Struktura riječnih oblutaka iz Dzudzuane pokazala se pogodnom za očuvanje mikroskopskih ostataka. Porozne zone površine djeluju kao “zamke” u koje ulaze i ondje ostaju čestice obrađenog biljnog materijala. Tim je, uz optičku i vibracijsku spektroskopiju, koristio i sinkrotronsko zračenje, vrlo intenzivan oblik rendgenske analize, kako bi prikazao raspored i stanje tih čestica u unutrašnjosti kamena.
Nalaz iz Dzudzuane proširuje sliku tehnoloških sposobnosti ljudi gornjeg paleolitika. Pokazuje da su raspolagali detaljnim ekološkim znanjem, da su razlikovali biljke prema korisnim svojstvima te da su primjenjivali postupke koji uključuju kontrolirane kemijske promjene. Metodološki pristup korišten u ovoj studiji može se primijeniti i na druge arheološke zbirke alata, što otvara mogućnost otkrivanja sličnih tragova i u drugim regijama.
Daljnja istraživanja trebala bi ispitati pojavljuje li se indigotin i na drugim vrstama alata, u slojevima različite starosti te u širim dijelovima kavkaskog i bliskoistočnog prostora. Pritom je važno kombinirati mikroskopske analize, eksperimentalnu arheologiju i sustavno biljno uzorkovanje lokalnih taksona. Tako će se preciznije procijeniti rasprostranjenost i uloga biljnih pigmenata i ljekovitih pripravaka u ranim ljudskim zajednicama.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
