Prije nego što je NASA mogla poslati astronaute prema Mjesecu, morala je dokazati da nova letjelica može pouzdano održavati posadu na životu i izvršavati potrebne manevre. Taj je zadatak pripao Apollu 7, misiji koja je u listopadu 1968. gotovo jedanaest dana kružila oko Zemlje i vratila posadu u program zaustavljen smrtonosnim požarom.
Wally Schirra, Donn Eisele i Walter Cunningham bili su prva posada koja je poletjela u letjelici Apollo. Nisu putovali prema Mjesecu niti su nosili lunarni modul. Njihov je posao bio ispitati zapovjedni i servisni modul, od pogona i navigacije do opskrbe električnom energijom i uvjeta u kabini.
Prema NASA-inu opisu misije, taj je orbitalni test omogućio nastavak priprema za Apollo 8. Uspjeh nije značio da je sve prošlo bez poteškoća. Upravo su problemi zabilježeni tijekom leta pomogli pokazati što treba provjeriti prije nego što sljedeća posada napusti blizinu Zemlje.
Nakon požara nije bilo dovoljno nastaviti prema planu
Program Apollo trebao je ostvariti američki cilj slijetanja ljudi na Mjesec prije kraja šezdesetih. No u siječnju 1967. tijekom zemaljskog ispitivanja Apolla 1 izbio je požar koji je usmrtio Gusa Grissoma, Eda Whitea i Rogera Chaffeeja.
Vatra se brzo proširila kabinom ispunjenom čistim kisikom. Porast tlaka onemogućio je otvaranje poklopca koji se otvarao prema unutra. Nesreća je zaustavila letove Apolla s posadom i prisilila NASA-u da preispita konstrukciju letjelice te tehničke i organizacijske postupke.
Kako navodi NASA-in pregled priprema za Apollo 7, tijekom sljedećih približno 21 mjesec preoblikovani su letjelica i svemirska odijela. Bespilotne misije u međuvremenu su ispitivale dijelove sustava, ali tek je let s astronautima mogao pokazati kako se cjelina ponaša tijekom dugotrajnog boravka u orbiti.
Apollo 7 lansiran je 11. listopada 1968. raketom Saturn IB s lansirnog kompleksa 34 na Floridi. Bio je to prvi put da raketa iz obitelji Saturn nosi posadu. Nakon ulaska u Zemljinu orbitu započeo je niz provjera potrebnih za mnogo zahtjevnije letove.
Motor koji je morao raditi daleko od Zemlje
Posebnu pozornost dobio je glavni motor servisnog modula, sustav SPS. U budućim misijama trebao je omogućiti ulazak u Mjesečevu orbitu i povratak prema Zemlji. Na tim dionicama njegova pouzdanost bila je presudna jer posada nije imala zamjenski motor iste namjene.
Astronauti su tijekom Apolla 7 izvršili osam paljenja. Ispitivali su različito trajanje rada, uključujući vrlo kratko paljenje od približno pola sekunde. Završno paljenje pokrenulo je povratak kroz Zemljinu atmosferu.
Posada je uvježbavala i približavanje odvojenom raketnom stupnju S-IVB. Okretanje letjelice i manevriranje prema tom objektu oponašali su postupke važne za buduće misije koje su trebale preuzeti lunarni modul. Apollo 7 mogao je provjeriti dio tih manevara iako sam nije nosio letjelicu za slijetanje na Mjesec.
Prehlada je postala problem svemirskog leta
Schirra se razbolio ubrzo nakon lansiranja, a simptome prehlade poslije su imali i ostali članovi posade. Začepljen nos u bestežinskom stanju bio je više od neugode: sluz se nije odvodila iz glave kao na Zemlji, a izjednačavanje tlaka u ušima postalo je važno pitanje pri povratku.
Napetosti s kontrolom misije kulminirale su raspravom o kacigama. Schirra je strahovao da astronauti tijekom ulaska u atmosferu neće moći ispuhati nos i zaštititi bubnjiće. Nakon rasprave posada se vratila bez kaciga, uz uporabu lijekova za ublažavanje začepljenosti.
Let je otkrio i tehničke nedostatke: zamagljivanje prozora, nakupljanje vode u kabini te poteškoće u električnom sustavu. Nisu spriječili ostvarivanje ciljeva, ali su zahtijevali provjere i poboljšanja. Orbitalni test nije služio samo potvrđivanju onoga što radi, nego i pronalaženju problema prije udaljavanja od Zemlje.
Apollo 7 istodobno je približio svemirski let javnosti. Prvi televizijski prijenos uživo iz američke svemirske letjelice održan je 14. listopada. Tijekom misije posada je ostvarila ukupno sedam prijenosa, pokazujući rad i život u skučenoj kabini.
Odluka o putu prema Mjesecu došla je poslije
Nakon 163 obilaska Zemlje posada se 22. listopada spustila u Atlantski ocean jugoistočno od Bermuda. Astronaute je preuzeo nosač zrakoplova USS Essex. Let je trajao gotovo jedanaest dana, dulje od tada predviđenog putovanja na Mjesec i natrag.
NASA-in pregled završetka misije navodi da su ostvareni svi ciljevi. Ipak, odluka da Apollo 8 ode u Mjesečevu orbitu nije bila automatska. Uslijedile su analize podataka, razgovori s posadom i provjere sljedeće letjelice, a odluka je službeno objavljena u studenome 1968.
