Naš svemir mogao bi biti simulacija koju generira superračunalo hiper-napredne izvanzemaljske civilizacije.
Simulacija napredne izvanzemaljske civilizacije
Super-napredni vanzemaljci
Vjerojatno možemo, a znanstvenici su i više nego voljni pokušati testirati drži li takvo što vodu. Znanstvenici žele testirati je li cijeli svemir divovsko kvantno računalo koje je izgradila supernapredna civilizacija. Iako ideja može zvučati kao znanstvena fantastika, zapravo i nije toliko luda i itekako ima smisla. No, za početak moramo postaviti nekoliko važnih pitanja o našem Sunčevom sustavu, galaksiji i svemiru općenito. Zašto tijekom evolucije zvijezda, planeta i konačno života, fizički zakoni i konstante imaju specifične vrijednosti? Suprotno predviđanjima, tamna energija, ekspanzivna sila svemira, puno je slabija nego što smo mislili, dopuštajući tako da se materija u svemiru skupi umjesto da bude rastrgana na sve strane.
Jedno od objašnjenja jest da živimo u beskonačnom multiverzumu odnosno jednom od mnogih svemira pa nas ne bi trebalo iznenaditi da je barem jedan od njih ovaj naš. Alternativa je da bi naš svemir mogao biti računalna simulacija u kojoj netko, možda napredna izvanzemaljska vrsta, naštimava i fino podešava parametre. Nova grana znanosti pod nazivom informacijska fizika podupire ovu perspektivu, tvrdeći da prostor-vrijeme i materija nemaju temeljna svojstva. Riječ je o djelićima informacija koji čine osnovu naše fizičke stvarnosti koju doživljavamo kao prostor-vrijeme. Nasuprot tome, temperatura je samo pojava koja nastaje zajedničkim kretanjem atoma. Ona nije fundamentalna ni za jedan atom.
Kardaševa skala – Rangiranje izvanzemaljskih civilizacija prema stupnju razvoja
“It from bit” simulacija
Ovo sugerira da bi cijeli svemir zapravo mogao biti računalna simulacija. Koncept doduše i nije tako nov. Mnogi znanstvenici tijekom godina odvažili su se i predložili istu stvar. John Archibald Wheeler, legendarni fizičar, predložio je 1989. da je svemir fundamentalno matematički te da proizlazi iz informacija. “It from bit” bio je njegov poznati aforizam. Filozof Nick Bostrom formulirao je hipotezu o simulaciji na Sveučilištu Oxford 2003. Prema Bostromu, vjerojatnost da živimo u simulaciji iznimno je visoka. U suštini, napredna civilizacija može steći tako sofisticiranu tehnologiju da se virtualni svemir neće moći razlikovati od stvarnosti, a sudionici neće ni shvatiti da sudjeluju u simulaciji.
Određeni dokazi upućuju na to da je postojanje naše fizičke stvarnosti isto tako simulirano, a ne da je riječ o objektivnom svijetu neovisnom o promatraču, kakvim ga često smatramo. Obrada informacija osnova je svakog svijeta virtualne stvarnosti, čak i onih hiper-realnih koje ćemo potencijalno moći proizvesti u budućnosti. Kao rezultat toga, sve se naposljetku digitalizira ili pikselizira do minimalne veličine koja se ne može dalje dijeliti odnosno tzv. “bit”. Korištenje kvantne mehanike za objašnjenje atoma i čestica ukazuje na činjenicu da se ovo pravilo odražava i u našoj stvarnosti. Teorija “It from bit” tvrdi da postoji najmanja, diskretna jedinica energije, duljine i vremena. Slično tome, elementarne čestice, koje čine svu vidljivu materiju u svemiru, najmanje su jedinice materije. Ukratko, naš je svijet pikseliziran.
Masa-energija-informacija
Svim u svemiru upravljaju fizikalni zakoni koji se mogu usporediti s linijama ili naredbama računalnog koda koji bi se primjenjivale kada bi se izvodila simulacija. Štoviše, svijet se čini potpuno matematičkim – sve što sadrži može se svesti na matematičke jednadžbe, brojeve i geometrijske obrasce. Možemo li shvatiti matematiku kao ‘programski jezik’ našeg svemira? Neki fizičari tvrde da kvantna mehanika podupire hipotezu o simulaciji. Čini se da promatranje i mjerenje čestica na određenim lokacijama ne dokazuje da je priroda “stvarna”. Štoviše, čini se da čestice u određenim stanjima kao da ne postoje dok se ne promatraju ili mjere. Dapače, oni su u više stanja istovremeno. Na sličan način, virtualna stvarnost zahtijeva određene promatrače (“render distance“) i programere za svoj rad.
Prema Melvinu M. Vopsonu, višem predavač fizike na Sveučilištu u Portsmouthu, znanstvenici bi mogli dokazati postojanje simulacije provedbom eksperimenata unutar nje. Kakvi bi to eksperimenti bili? Možemo očekivati da će simulirani svemir sadržavati veliki broj bitova informacija. Ovi dijelovi informacija predstavljaju ‘kod’. Hipoteza o simulaciji bit će dokazana detekcijom ovih bitova informacija. Nedavno je predloženo načelo ekvivalentnosti masa-energija-informacija (M/E/I) koje sugerira da se masa može pretvoriti u energiju ili informaciju, kao i obrnuto. Prema ovoj teoriji informacijski bitovi moraju imati barem malu masu. Zaključno, potraga se nastavlja.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.
