Mjesec je vjerojatno prvi objekt kojeg je ljudska vrsta raspoznala na nebu kada je pogledala prema gore, i nikada ga nismo prestali promatrati. On nam je ujedno i najbliže nebesko tijelo, te za sada jednina izvanzemaljska površina po kojoj su hodali ljudi.
Nema atmosferu
Za razliku od Zemlje, Mjesec nema svoju atmosferu. Osim što na njemu vlada vakuum i život je nemoguć, to znači i da on nema zaštitu od kozmičkih zraka, meteorita i solarnih vjetrova, te da temperature jako osciliraju na njemu. Manjak atmosfere također znači da je na njemu apsolutna tišina, jer se zvuk širi zrakom, a i nebo je na njemu uvijek crne boje.
Uvijek jednako okrenut prema Zemlji
Zbog toga što je rotacija Mjeseca sinkronizirana sa Zemljinom, mi uvijek vidimo jednu te istu Mjesečevu stranu. Tamnu stranu Mjeseca vidjela je samo nekolicina ljudi: NASA-ini astronauti koji su ga obletjeli krajem 1960-ih i početkom 1970-ih. Prvi koji su to učinili bili su James Lovell, Frank Borman i William Anders u sklopu misije Apollo 8 (prosinac 1968.).
Vidimo malo više od polovice
Kako je nama uvijek okrenuta ista Mjesečeva strana, očekivali bi da ona odgovara točno polovici njegove površine—no to nije točno. Mi zapravo vidimo oko 59% njegove površine, iako ne vidimo sve u isto vrijeme. S obzirom da je njegova rotacija jednaka, a revolucija oko Zemlje nije, zbog neusklađenosti tih dviju kretnji povremenu uspijevamo vidjeti rubove tamne strane.
Dvanaestoro ljudi hodalo po njemu
Letjelica Orao, u sklopu misije Apollo 11, sletjela je na Mjesec 20.7.1969. u 21:17 po srednjeeuropskom vremenu, a Neil Armstrong zakoračio je po njemu već nekoliko sati kasnije. Za njim je odmah izišao i pilot lunarnog modula, Buzz Aldrin, a iza njih po mjesecu je hodalo samo deset drugih ljudi (misije Apollo 12, 14, 15, 16, 17). James Lovell i Fred Haise hodali bi po mjesecu s Apollom 13 da nije došlo do problema s letjelicom prije nego su došli do Mjeseca, zbog čega je slijetanje otkazano.
Nastanak Mjeseca
Nismo točno sigurni kako je Mjesec nastao, na teorija koja prevladava među znanstvenicima je da je neposredno nakon nastanka Sunčevog sustava (prije 4,5 milijardi godina) veliko nebesko tijelo udarilo u Zemlju i da su se krhotine iz sudara s vremenom formirale u Mjesec. Ako je taj teoretski planet, Theia, zaista postojao, pretpostavlja se da je bio otprilike veličine planeta Marsa.
Mjesečeve mijene
Osim što se rotira, Mjesec konstantno i putuje oko Zemlje na isti način na koji Zemlja putuje oko Sunca. Za to mu je potrebno 27 dana, 7 sati i 43 minute, i na različitim položajima oko Zemlje do njega dopire više ili manje sunčeve svjetlosti. Te cikličke izmjene zovemo Mjesečevim mijenama.
Pomrčina Mjeseca
Kada se Zemlja nađe točno između Sunca i Mjeseca, te kada se on u cjelini nalazi u Zemljinoj sjeni, kažemo da se odvija pomrčina Mjeseca. Boja Mjeseca u sjeni ovisi o vremenskim uvjetima na Zemlji, količini i tipu raznih čestica u zraku, i optičkoj opremi koju koristimo (za slike pomrčine), no to je obično nekakva crvenkasta boja. Kada mi svjedočimo pomrčini Mjeseca, da se nalazimo na Mjesecu situacija bi bila obratna—svjedočili bi pomrčini Sunca jer bi ono bilo zakriveno Zemljom.
Potresi na Mjesecu
Mjesec ima svoje vlastite potrese, a znanost koja proučava te potrese je lunarna seizmologija. Naime, na Mjesec je u sklopu misija Apollo postavljeno nekoliko seizmografskih mjernih sustava, i oni su kontinuirano očitavali potrese na Mjesecu sve dok nisu isključeni 1977. Ti potresi nisu uzrokovani pomicanjem tektonskih ploča (kao na Zemlji), već vjerojatno plimnim silama između Mjeseca i Zemlje. Zbog zanimljivosti ovakvih pojava, nekoliko svemirskih agencija izrazilo je interes za pokretanjem novih seizmoloških misija na Mjesecu.
Peti najveći satelit
Mjesec je peti najveći prirodni satelit u Sunčevom sustavu. Promjer mu je 3475 kilometara, a od njega su veći samo Ganimed (Jupiter, promjer 5268 km), Titan (Saturn, promjer 5150 km), Kalista (Jupiter, promjer 4820 km) i Io (Jupiter, promjer 3643 km).
Udaljava se od Zemlje
Mjesec se postepeno udaljava od Zemlje, i ta stopa udaljavanja trentnutno iznosi 3,8 centimetara godišnje. To se događa zbog interakcije Mjesečeve gravitacije i oceana na Zemlji. Naime, dok Mjesec svojom gravitacijom ‘vuče’ naše vode i uzrokuje plimu i oseku, plimni se val zbog rotacije Zemlje uvijek nalazi malo ispred Mjesečeve orbite oko Zemlje. Dalje, kako se plimni val opire rotaciji Zemlje, između njega i površine Zemlje javlja se sila trenja, pa se zbog očuvanja kutne brzine gibanja povećava orbitalna brzina Mjeseca, zbog čega se pak on konstantno podiže u višu orbitu.
Temperaturne fluktuacije
Zbog manjka atmosfere koja bi održavala koliko-toliko konstantnu temperaturu, na Mjesecu se mogu zamijetiti iznimno velike temperaturne fluktuacije. Na lunarnom ekvatoru one se protežu od -179°C kada je Sunce sakriveno, do 127°C kada nije. U dubini njegovih kratera, temperature mogu pasti i do -240°C, odnosno samo 30-ak stupnjeva od apsolutne ništice. Mjesec je, jednostavno rečeno, jako hladan.
Ima li Mjesec godišnja doba?
Zemljina os rotacije nagnuta je u odnosu na ekliptiku (zamišljenu ravninu po kojoj orbitira oko Sunca) za otprilike 23,5 stupnjeva, pa zato na njezinim polutkama dolazi do izmjene godišnjih doba, ovisno o kutu pod kojim zrake Sunca udaraju u atmosferu. Nešto slično događa se i na Mjesecu, čija je os rotacije isto nagnuta, no samo za otprilike 1,5 stupnjeva. Tako mali kut nije dovoljan za neku ozbiljniju razliku u udaru Sunčevih zraka, a čak i kad bi bio dovoljan, to ne bi bilo važno jer na Mjesecu nema atmosfere u kojoj bi se mijenjala temperatura i godišnja doba u pravom smislu riječi.
Imena kratera
Postoji cijela povijest nazivanja kratera na Mjesecu. Nazivati ih po stvarnim ljudima prvi je počeo Michael van Langren, nizozemski astronom, kada je sredinom 1645. objavio prvu lunarnu kartu i nazvao kratere po kraljevima i drugim značajnim ljudima na Zemlji. Samo šest godina kasnije, 1651., Talijan Giovanni Battista Riccioli objavio je vlastitu kartu Mjeseca s vlastitim imenima, i tako započeo tradiciju nazivanja kratera po poznatim astronomima.
Ta tradicija u određenoj mjeri aktualna je i danas. Imena danas dodjeljuje Međunarodna astronomska unija, i ona su uglavnom izvedena od imena poznatih astronoma, znanstvenika, istraživača itd. s jedne strane, ili mrtvih astronauta s druge.
Povijest gledanja Mjeseca
Neke drevne zajednice vjerovale su da je Mjesec užarena kugla, a druge da je on ogledalo koje odražava Zemljina kopna i mora. No drevni su Grci znali da se radi o sferi koja se kreće oko Zemlje i koja reflektira sunčevu svjetlost. Grci su isto tako vjerovali da su tamnija područja na njegovoj površini mora, a svjetlija područja kopno, što se i dan danas vidi u imenima koja dodjeljujemo njegovim obilježjima: Mare Tranquillitatis (More tišine), Terra Nivium (Zemlja snijega), Lacus Gaudii (Jezero sreće), itd.
Tek je Galileo iskoristio teleskop i opisao površinu Mjeseca kao suhu, grubu i kamenastu—tj. potpuno drukčiju nego što se do onda vjerovalo.
NASA-in program Artemis
Ljudska putovanja na Mjesec završila su 1972. s misijom Apollo 17, nakon čega je predsjednik Nixon ukinuo sve nadolazeće misije Apollo zbog manjka financijske isplativosti. Tek 1990-ih interes za istraživanje Mjeseca polako se počeo vraćati, pa su Europska svemirska agencija, ali i države kao što su Kina, Indija i Japan počele slati istraživačke letjelice na Mjesec ili u njegovu orbitu.
2019., administracija predsjednika Trumpa pokrenula je program Artemis kojim NASA planira vratiti ljude na Mjesec do 2024. Ta inicijativa oslanja se na internacionalne i komercijalne partnere kao što je Muskov SpaceX, a dugoročno gledano Mjesec bi trebao služiti usputna stanica u putu na Mars.
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
Choi, Charles Q. „Moon facts: Fun information about the Earth’s moon“. Space.com, https://www.space.com/55-earths-moon-formation-composition-and-orbit.html (13.2.2022.).
„NASA Artemis“. NASA, https://www.nasa.gov/specials/artemis/ (13.2.2022.).
Moskowitz, Clara. „Stunning Lunar Eclipse Photos Reveal Blood-Red Moon“. Space.com, https://www.space.com/9667-stunning-lunar-eclipse-photos-reveal-blood-red-moon.html (13.2.2022.).
Rao, Joe. „10 Things You Didn’t Know About the Moon“. Space.com, https://www.space.com/11162-10-surprising-moon-facts-full-moons.html (13.2.2022.).
Karan, Yadav. „10 interesting facts about the moon we bet you didn’t know“. India Today, https://www.indiatoday.in/education-today/gk-current-affairs/story/10-interesting-facts-about-the-moon-1594907-2019-09-03 (13.2.2022.).
„Why the Moon is getting further away from Earth“. BBC, https://www.bbc.com/news/science-environment-12311119 (13.2.2022.).
Zaljubljenik u astronomiju od malih nogu. Diplomirani anglist. U slobodno vrijeme vjerojatno s frendovima u obližnjem kafiću. U paralelnom svemiru sam nešto od sljedećeg: pomorac, fizičar, astronaut, pisac, željezničar.
