Ambiciozni eksperimenti u području sintetičke biologije pokreću rasprave o globalnoj sigurnosti. Stručnjaci strahuju da bi stvaranje tzv. zrcalnih stanica moglo dovesti do nepovratnih posljedica za ljude i okoliš.
Što je zapravo “zrcalni život”?
Sva živa bića na Zemlji dijele jedno zajedničko svojstvo koje znanstvenici nazivaju kiralnost.
DNK i proteini sastavljeni su od molekula koje se uklapaju u stalnoj orijentaciji, slično kao što to čine desna i lijeva rukavica. Imajući to na umu, „zrcalna“ stanica zapravo bi obrnula te orijentacije, pri čemu bi njezina DNK i proteini postali preslikane verzije naših, kao da ih promatramo u ogledalu.
“Zrcalni život” bio bi njegova inverzija. U takvim bi stanicama DNK i proteini bili preslikani, kao da ih promatramo u ogledalu. Teoretski, zrcalna stanica mogla bi rasti, dijeliti se i razmnožavati poput obične, ali bi njezina kemijska građa bila strana svemu što na Zemlji postoji.
Od laboratorijskog izazova do sigurnosne prijetnje
Prvi pokušaji stvaranja zrcalnih molekula počeli su kao znanstveni izazov. No danas sve više stručnjaka upozorava da takvi eksperimenti otvaraju jedno od najopasnijih poglavlja moderne biologije.
“Prva zrcalna bakterija vjerojatno bi bila krhka, s metaboličkim manama koje bi ograničile njezin rast izvan laboratorija. No jednom kada nastane, standardnim metodama mogla bi se ojačati i pretvoriti u robusne varijante postojećih bakterija”, stoji u nedavnom izvješću.
Drugim riječima, znanstvenici upozoravaju da bi se zrcalne bakterije mogle genetski prilagoditi i steći sasvim nove sposobnosti, što bi otvorilo vrata nepredvidivim posljedicama.
Zašto bi mogle biti opasne?
Jedan od prvotnih argumenata u korist razvoja zrcalnih stanica bio je njihova potencijalna primjena u medicini. Budući da ljudski imunološki sustav ne prepoznaje molekule preslikane u ogledalu, takve bi stanice mogle poslužiti za stvaranje lijekova bez štetnih imunoloških reakcija.
No upravo ta “nevidljivost” predstavlja najveću prijetnju. Ako bi zrcalna bakterija dospjela u ljudski organizam, imunološki sustav je ne bi prepoznao. Mogla bi se nesmetano širiti tijelom, izazivajući infekciju bez ikakvog upozorenja.
Opasnosti ne prestaju s ljudima. U prirodi zrcalne bakterije ne bi imale prirodne neprijatelje ni konkurenciju, pa bi mogle nadmašiti i potisnuti postojeće mikroorganizme. Time bi bila narušena osjetljiva ravnoteža ekosustava, s mogućim posljedicama za biljke, životinje i cijele prehrambene lance.
“Dovoljno snažne zrcalne bakterije mogle bi se širiti okolišem nekontrolirano i ponašati se kao patogeni u širokom spektru organizama, uključujući ljude”, navodi izvješće.
Tehnologija napreduje brže od regulacije
Za sada stvaranje potpuno funkcionalne zrcalne stanice ostaje izvan dosega. Ipak, znanstvenici su već uspjeli proizvesti zrcalne bjelančevine i enzime – prve korake prema cjelovitim organizmima. Procjene govore da bi prva zrcalna bakterija mogla biti razvijena unutar deset godina, što kod mnogih stručnjaka izaziva zabrinutost.
“Čak i jedan nesretan slučaj mogao bi prouzročiti nepopravljivu štetu”, stoji u izvješću.
U lipnju je u Parizu gotovo stotinu znanstvenika, etičara i donositelja politika raspravljalo o nužnim koracima. Novi skupovi planirani su u Manchesteru i Singapuru, a zaključak je jasan: samoregulacija nije dovoljna. Potrebna su globalna pravila prije nego što se eksperimenti nastave.
Nepovratne posljedice za okoliš
Ako bi zrcalne bakterije dospjele u prirodu, borba protiv njih bila bi izuzetno teška. Teoretski bi se mogle sintetizirati i osloboditi “zrcalni bakteriofagi” – virusi koji napadaju i uništavaju bakterije – kako bi se ograničila njihova brojnost. No stručnjaci upozoravaju da bi to imalo “malo realne nade da spriječi velike i nepovratne štete.”
Gubitak osjetljivih biljnih i životinjskih vrsta mogao bi pokrenuti lančane reakcije i dovesti do ozbiljnih poremećaja u ekosustavu.
Kako tehnologija napreduje, pitanje je hoće li društvo biti spremno postaviti granice i zaštititi se od vlastitih otkrića. Jer, ako se jednom izgubi kontrola, posljedice bi mogle biti trajne.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
