Grbavi kitovi viđeni kako stvaraju prstenove mjehurića dok prilaze ljudima — znanstvenici sumnjaju da bi to mogao biti oblik međuvrsne komunikacije i znak neljudske inteligencije u oceanima.
Tim istraživača iz SETI instituta i Sveučilišta UC Davis tvrdi da ponašanje grbavih kitova otvara novo poglavlje u razumijevanju međuvrsne komunikacije – i možda, traganja za izvanzemaljskom inteligencijom.
Znanstvenici koji stoje iza projekta WhaleSETI zabilježili su neobičan oblik ponašanja grbavih kitova u prisutnosti ljudi – stvaranje savršenih kružnih prstenova od mjehurića zraka u morskoj vodi.
Iako su mjehurići kod kitova već ranije primijećeni, uglavnom tijekom hranjenja ili u kontekstu parenja, ovakvi precizni, zaigrani prstenovi koje stvaraju dok se približavaju čamcima i plivačima predstavljaju nešto sasvim drugo.
Fred Sharpe, suautor studije i suradnik UC Davisa, ponašanje tumači kao mogući pokušaj igre, promatranja ljudske reakcije ili komunikacije.
U nedavnoj analizi, tim je dokumentirao gotovo 40 takvih prstenova koje je proizvelo 11 grbavih kitova iz različitih populacija diljem svijeta. Većina ih je, ističu znanstvenici, sama prišla ljudima – bez ikakvog mamca ili hrane.
Što to govori o inteligenciji izvan ljudskog svijeta?
Projekt WhaleSETI nastao je s ciljem proučavanja složenih oblika komunikacije među kitovima kako bi se stekli uvidi u tzv. neljudsku inteligenciju – osobinu za koju znanstvenici vjeruju da bi mogla postojati i izvan našeg planeta.
Sharpe ističe da grbavi kitovi žive u složenim društvima, koriste raznolike zvukove i služe se mjehurićima kao alatom. U izvornom priopćenju tu tvrdnju iznosi Sharpe, a ne Laurance Doyle.
Autori fotografija: (a) D. Knaub, (b) F. Nicklen, (c) D. Perrine, (d) W. Davis, (e) G. Flipse, (f) A. Henry, (g) M. Gaughan, (h) H. Romanchik, (i) D. Patton, (j) D. Perrine, (k) S. Istrup, (l) S. Hilbourne.
U širem kontekstu, tim istraživača želi pomoću ovih opažanja doprinijeti raspravi o inteligentnom životu, kakvu otvara i Drakeova jednadžba. Opažanja kitova ne omogućuju izračun učestalosti izvanzemaljskih civilizacija.
Ljubopitljivost kao zajednički nazivnik
Dr. Doyle objašnjava da, budući da su tehnološke mogućnosti SETI-ja i dalje ograničene, pretpostavlja se da bi potencijalne izvanzemaljske civilizacije, ako postoje, mogle same pokušati uspostaviti kontakt. U tom smislu, znanstvenici pokušavaju razumjeti kakvi oblici ponašanja ukazuju na želju za komunikacijom – čak i kod drugih zemaljskih vrsta.
Doyle povezuje znatiželju kitova s jednom od pretpostavki potrage za izvanzemaljskom inteligencijom: mogućnošću da bi druga inteligentna bića bila zainteresirana za kontakt.
Ovakvi signali, poput mjehurića usmjerenih prema ljudima, mogli bi predstavljati “kandidat-komunikaciju” – ponašanje koje možda nije jezik u klasičnom smislu, ali samo po sebi ne dokazuje namjeru razmjene informacija.
Učenje iz oceana – za traženje po svemiru
Tim WhaleSETI već je ranije pokušavao komunicirati s pojedinačnim kitovima pomoću snimljenih zvukova njihovih pjesama. U jednoj takvoj interakciji, odrasla ženka – koju su znanstvenici prozvali Twain – pozitivno je reagirala na reprodukciju zvučnih signala.
Znanstvenici uspoređuju svoj pristup s onim istraživača koji u ekstremnim uvjetima Antarktike testiraju opremu i modele ponašanja prije nego što ih pošalju na Mars. U tom duhu, kažu, ocean je još uvijek naš “drugi svijet” – pun inteligencije koja nas tek uči kako postaviti prava pitanja.
Suautorica Jodi Frediani, fotografkinja morskih divljih životinja i suradnica UC Davisa, opisuje znatiželjno ponašanje kitova prema čamcima i plivačima. Namjera i značenje stvaranja prstenova ipak ostaju otvorena istraživačka pitanja.
Ispravak, 7. rujna 2026.: poveznica je usmjerena na istraživanje prstenova mjehurića iz 2025. Parafraze su uklonjene iz navodnika, ispravljena je atribucija Fredu Sharpeu i precizirana je razlika između opaženog ponašanja i pretpostavljene komunikacijske namjere.
