Evolucija je na Zemlji stvorila nevjerojatno raznovrsne oblike života. Zanimljivo je da su upravo primati sposobni za govor s razvijenim palčevima preuzeli dominaciju i sada razvijaju civilizaciju koja teži osvajanju svemira. Mi smo bića koja nastanjuju kopno. Ali, što je s drugim svjetovima? Ako bi dominantna vrsta na planetu prekrivenom oceanima razvila neku vrstu tehnološke civilizacije, bi li bila u mogućnosti napustiti svoj oceanski dom i započeti istraživanje svemira?
Novi znanstveni rad objavljen u časopisu Journal of the British Interplanetary Society bavi se razmatranjem civilizacija na drugim planetima te faktorima koji utječu na njihovu sposobnost istraživanja svojih sunčevih sustava. Autor znanstvenog rada je Elio Quiroga, profesor na Sveučilištu Universidad del Atlántico Medio u Španjolskoj.
Postoje li vanzemaljske civilizacije?
Ne možemo sa apsolutnom sigurnošću tvrditi o postojanju izvanzemaljskih inteligencija. Postoji izvjesna mogućnost da druge civilizacije postoje, stoga ne možemo kategorički isključiti njihovo postojanje. Drakeova jednadžba predstavlja jedan od ključnih alata za raspravu o mogućnosti inteligentnih izvanzemaljskih civilizacija, nudeći strukturiran misaoni eksperiment u obliku jednadžbe koji nam omogućava procjenu postojanja drugih aktivnih, komunikativnih vanzemaljskih civilizacija. Ova jednadžba obuhvaća varijable poput stope formiranja zvijezda, broja planeta u orbiti oko tih zvijezda, te mogućnosti da se na tim planetima razvije život koji bi mogao evoluirati do razine inteligencije.
U svom najnovijem istraživačkom radu, Quiroga predstavlja dva nova koncepta koja doprinose Drakeovoj jednadžbi: faktor bijega s egzoplaneta i koncept svjetova sličnih ‘ribljoj kugli – fishbowl worlds’. Planeti različitih masa imaju različite brzine bijega, s tim da brzina bijega Zemlje iznosi 11,2 km/s, što premašuje 40.000 km/h. Ovaj podatak, relevantan za balističke objekte bez pogona, koristi se za usporedbu planeta neovisno o vozilima i njihovom pogonu kojima se koriste za bijeg.
Super-Zemlje, različiti egzoplaneti i bitne karakteristike
Super-Zemlje, koje odlikuju veće mase, posjeduju znatno više brzine bijega. Premda definicija mase super-Zemlje varira, općeprihvaćeno je da njihova masa može doseći do deset puta veću masu Zemlje. Kao posljedica toga, inteligentne izvanzemaljske civilizacije na super-Zemljama susreću se s potpuno drugačijim izazovima u pogledu svemirskih putovanja u usporedbi s onima na Zemlji. U analizi brzina bijega poznatih egzoplaneta, Quiroga koristi faktor bijega s egzoplaneta (Fex) i brzinu bijega s egzoplaneta (Vex), naglašavajući da sastav planeta igra sekundarnu ulogu u odnosu na njihovu masu.
Quiroga upozorava da bi planeti s vrijednošću Fex-a manjom od 0,4 teško zadržali atmosferu, čime bi se značajno smanjila vjerojatnost za postojanje života. Suprotno, planeti s vrijednošću Fex-a većom od 2,2 suočavali bi se s ozbiljnim izazovima kada je riječ o svemirskom putovanju. “Vrijednosti Fex-a veće od 2,2 činile bi svemirsko putovanje praktički neizvedivim za stanovnike egzoplaneta. Ne bi mogli napustiti svoj planet koristeći bilo koju zamislivu količinu goriva, niti bi struktura rakete mogla izdržati pritiske uključene u takav pothvat,” objašnjava Quiroga, naglašavajući univerzalna ograničenja koja vrijede kroz cijeli poznati svemir.
Istraživanje svemira predstavlja dvosmjerni proces. Povratak astronauta na Zemlju uvjetovan je masom planeta, što ponovni ulazak u atmosferu čini izazovnim. Na primjer, ponovni ulazak na Super-Zemlju, koja je deset puta masivnija od Zemlje, nosi sa sobom brojne poteškoće. Ulogu ovdje igra i gustoća atmosfere. Svemirska letjelica mora pažljivo regulirati svoju brzinu i upravljati zagrijavanjem uzrokovanim trenjem tijekom ponovnog ulaska u atmosferu, što predstavlja veći izazov na planetima veće mase, analogno poteškoćama koje se javljaju pri pokušaju bijega s takvih planeta.
Dalje, Quiroga razmatra koncept takozvanih “svjetova riblje kugle” – planeta s Fex vrijednošću iznad 2,2 s kojih bijeg nije moguć. Ovaj koncept potiče nas na razmišljanje o životu na takvim planetima i mogućnosti postojanja civilizacija koje, zbog fizičkih ograničenja svojih svjetova, nikada ne bi mogle napustiti svoj dom ili komunicirati s drugim civilizacijama. Quirogin rad postavlja važna pitanja o našoj sposobnosti prepoznavanja i razumijevanja široke palete potencijalnih oblika inteligentnog života u svemiru.
