Kad je 5. rujna 1977. iz Cape Canaverala poletio Voyager 1, malo je tko vjerovao da će misija nadživjeti pločice gramofona s pozdravima čovječanstva, a kamoli postati naš najudaljeniji izaslanik. Ipak, nakon gotovo pedeset godina besprijekornog pogona i strpljivih ispravaka iz NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja, sonda juri prema ključnom jubileju: 15. studenoga 2026. u 07:11 po srednjoeuropskom vremenu (CET) dosegnut će 25,9 milijardi kilometara – udaljenost koju svjetlost prijeđe u točno 24 sata.
Voyager trenutno juri brzinom od 61.195 kilometara na sat. Signal koji iz NASA-ina centra u Kaliforniji krene prema sondi putuje čak 23 sata, 5 minuta i 36 sekundi — jednako koliko treba da se odgovor vrati natrag na Zemlju. Za usporedbu, najbrži ljudski let u povijesti, Apollo 10 iz 1969., dosegnuo je 39.937 kilometara na sat. Tom bi se brzinom do Sunca putovalo punih 155 dana.
Što uopće znači “svjetlosni dan”?
Astronomi često koriste slikovite usporedbe kako bi objasnili nevjerojatne razmjere svemira. Svjetlosna godina zvuči apstraktno, gotovo nedokučivo. Ali svjetlosni dan — to već možemo zamisliti. Riječ je o udaljenosti od 25,9 milijardi kilometara. Toliko bi, primjerice, prešli kad biste iz Zagreba do Tokija letjeli više od 225 puta zaredom.
Kad Voyager 1 prijeđe tu granicu, postat će prva ljudska letjelica koja je dosegnula toliku udaljenost — barem u mjerilu koje nam svjetlost nudi u jednome danu.
No gdje zapravo završava Sunčev sustav? Odgovor na to pitanje nije jednostavan, ni među stručnjacima. Formalno gledano, Voyager 1 je još 2012. napustio heliosferu, područje u kojem Sunčev vjetar dominira međuplanetarnim prostorom. No mnogi znanstvenici pravu granicu smještaju dalje, sve do Oortova oblaka — golemo područje prepunu zaleđenih tijela, gdje Sunčeva gravitacija još uvijek ima utjecaj.
Ima i onih koji tvrde da Sunčev sustav završava tek tamo gdje Sunčeva gravitacija više ne nadjačava galaktičku — otprilike na pola puta do Proxime Centauri, najbliže zvijezde. Ako Voyager nastavi sadašnjom brzinom, za doseći taj prag trebat će mu oko 40 tisuća godina.
Kakva je budućnost misije Voyager
Tri radioizotopna generatora koji napajaju Voyager svake godine gube oko četiri vata snage. Kako energija slabi, NASA-ini inženjeri postupno gase grijanje i neesencijalne sustave, jedan po jedan. Prema sadašnjim procjenama, posljednji znanstveni podaci mogli bi stići početkom 2030-ih — nakon toga, letjelica će zauvijek utihnuti u hladnoći međuzvjezdanog prostora.
Ali ni tada njezina misija neće završiti. Voyager 1 će i dalje putovati kroz galaksiju, nijema svjedokinja ljudske radoznalosti, noseći pozlaćeni disk s glazbom Chucka Berryja, zvukovima oceana i porukama s planeta koji ga je poslao. Prava poruka u boci, poslana kroz kozmos.
A dok odbrojavamo do 15. studenoga 2026., trenutka kada će postati prva letjelica udaljena cijeli svjetlosni dan od Zemlje, vrijedi se prisjetiti: svemir je nezamislivo velik — ali upornost, znanost i ljudska domišljatost pokazali su se još upornijima. Voyager 1 uskoro će dosegnuti granicu koju ćemo pokušavati nadmašiti desetljećima.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
