Snimke dobivene zračnim laserskim snimanjem (LiDAR) otkrile su četiri dugačka niska kamena zida na Krškom platou, na granici Italije i Slovenije. Znanstvenici smatraju da su ih prapovijesne zajednice gradile kako bi usmjeravale divlje životinje i olakšale lov. Iako njihova starost još nije precizno određena, nalazi pokazuju iznenađujuće visoku razinu koordinacije u zajednicama koje su živjele prije početka metalnog doba.
Arhitektura lova
Veliki su sisavci milijunima godina razvijali strategije bijega od grabežljivaca, bržih i opasnijih od čovjeka, pa su rani ljudi morali pronaći drukčiji način da steknu prednost. Jedna od taktika bila je poznavanje migracijskih putanja plijena. Primjerice, sjevernoamerički su domoroci paljenjem travnjaka privlačili bizone na mjesta gdje bi, nekoliko mjeseci kasnije, izrasla svježa i privlačnija trava. Takvi su tereni često odabrani zbog prirodnih padina koje su krda usmjeravale prema liticama, takozvanim “buffalo jumps”, dovoljno visokima da životinje pri padu stradaju.
Ondje gdje krajolik nije stvarao prirodna suženja, ljudi su ih ponekad gradili sami. To je najprihvaćenije objašnjenje za takozvane “pustinjske zmajeve” u Sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji, kilometarski duge kamene zidove vidljive iz zraka i na satelitskim snimkama, iako postoje i druga tumačenja.
U Europi su takvi nalazi rijetki, no slične strukture otkrivene su od Španjolske do Skandinavije. Sada su četiri nova primjera pronađena na uzvisinama unutar 25 kilometara od Tršćanskog zaljeva. “Kras je geološki složen vapnenački teren oblikovan vrtačama, liticama i suhim dolinama, idealno okruženje za povezivanje arhitekture i topografije,” objašnjavaju dr. Dimitrij Mlekuž Vrhovnik sa Sveučilišta u Ljubljani i dr. Tomaž Fabec iz Zavoda za zaštitu kulturne baštine Slovenije. #Sve strukture imaju sličan raspored: niski suhozidi koji se spajaju u duboku ograđenu površinu, gotovo uvijek ispod prirodnog pada, primjerice stijene na rubu vrtače. Duljina zidova kreće se od nekoliko stotina metara do više kilometara.”
Takav oblik bio bi idealan za usmjeravanje krda prema suženju između zidova, gdje bi im putovi bijega nestajali, povratak bi ih približio lovcima, a naprijed bi ih čekao nagli pad. Zidovi prate nagnuti teren i završavaju u najnižoj točki, gdje se staza prirodno zatvara. Autori ističu da su ovo dosad najuvjerljiviji dokazi o velikim lovnim strukturama takve vrste u Europi.
Izostanak sličnih sustava u plodnijim područjima mogao bi značiti da su se ondje koristile druge lovne taktike ili da su tragovi s vremenom nestali zbog bujnije vegetacije. Na krškim visoravnima, gdje kiše ispiru sitne naslage, oblici zidova i danas ostaju vidljivi.
Zidovi koji traže zajednicu
Zidovi su građeni od velikih, erodiranih vapnenačkih blokova, pažljivo složenih nasuho, uz popunjavanje praznina manjim kamenjem, klasična tehnika gradnje suhozida. Vapnenac je u okolici uobičajen, a dimenzije nisu osobito velike: visina oko 50 centimetara, širina između jednog i jednog i pol metra. Istraživači pretpostavljaju da su i u vrijeme gradnje bili slične visine. Razmaci između zidova prate prirodne stjenovite izbočine koje su same po sebi sprječavale prolaz životinja.
Na mjestima gdje se zidovi sastaju nalaze se duboke ograđene jame promjera 8 do 10 metara, okružene jednom prirodnom stijenom i trima zidinama znatno debljima i višima od ostatka konstrukcije. Na njima su vidljivi tragovi pažljivije obrade. Padine prema tim jamama toliko su strme da životinje vjerojatno nisu mogle prepoznati opasnost sve do dvadesetak metara udaljenosti, prekasno da promijene smjer.
Dubina i položaj tih jama isključuju mogućnost da su služile za držanje pripitomljenih životinja, što je ponekad predlagano za gore navedene “pustinjske zmajeve”. Autori smatraju da su u ovom slučaju plijen vjerojatno bili jeleni (Cervus elaphus), koji se love sezonski tijekom parenja. Takav lov zahtijevao je metode očuvanja i prerade mesa, što dodatno govori o složenosti zajednice.
Temeljito poznavanje terena i planiranje
Položaj zidova pokazuje temeljito poznavanje terena i planiranje, ali možda je najvažniji podatak onaj o uloženom trudu. Najveća struktura, nazvana KO1, prema izračunima istraživača zahtijevala je najmanje 5 000 radnih sati. “Nisu ih gradile male, nomadske skupine,” pišu autori. Ako bi 40 ljudi radilo bez prekida, gradnja bi potrajala dva mjeseca, što bi bilo nemoguće bez velikih zaliha hrane i organizirane logistike. Čak i nakon dovršetka, zidovi bi zahtijevali redovito održavanje.
Točno vrijeme gradnje još nije poznato, no tlo je počelo zatrpavati jame već krajem brončanog doba, što upućuje na to da su strukture tada bile napuštene. Tijekom posljednjeg ledenog doba područje današnjeg Jadrana bilo je prostrana nizina, a njezino potapanje natjeralo je lovce-skupljače prema okolnim visoravnima. Takva se prenapučenost mogla održati jedino razvojem novih načina preživljavanja, a kameni zidovi možda su bili jedan od njih. Ako doista potječu iz tog razdoblja, njihova bi gradnja prethodila egipatskim piramidama za više stoljeća.
Ovi nalazi pokazuju da su zajednice na prostoru današnjeg Krasa bile mnogo složenije nego što se ranije mislilo. “Umjesto izoliranih anomalija, krške zamke mogle bi predstavljati izgubljeno poglavlje u prapovijesti preoblikovanja europskog krajolika, poglavlje koje zaslužuje daljnja usporedna i kronološka istraživanja,” zaključuju autori.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
Your blog is a true hidden gem on the internet. Your thoughtful analysis and engaging writing style set you apart from the crowd. Keep up the excellent work!