Na zidu jedne elitne kuće u drevnom gradu Xultúnu pronađeno je ime čovjeka koji je prije više od 1200 godina računao kretanje nebeskih tijela. Natpis Sak Tahn Waax, što se može prevesti kao “Bijeloprsi lisac”, prvi je poznati potpis majanskog matematičara-astronoma uz ovakvu vrstu teksta.
Ime se pojavljuje uz jedan od 52 kratka matematička zapisa na ožbukanoj stijeni. Istraživanje objavljeno u časopisu Antiquity datira zapis približno u 781. godinu, kada je Xultún bio dio složenog svijeta majanskih gradova na području današnje Gvatemale.
Zid je služio kao radna ploča za astronomske izračune
Majanski su pisari bilježili kalendare i astronomske proračune u kodeksima, ali njihovi su autori uglavnom ostali bezimeni. U Xultúnu su arheolozi pronašli drukčiju vrstu dokaza: niz kratkih formula, tablica i brojčanih nizova ispisanih na unutarnjim zidovima zgrade.
Autori istraživanja uspoređuju ih s radnim skicama prije završne knjige. Zapis povezan sa Sak Tahn Waaxom govori o odnosima među ciklusima od 260 dana, Sunčeve godine te ciklusa Venere i Marsa. Posebno se izdvaja tumačenje razdoblja od 2920 dana, važnog za ponavljanje položaja Venere u odnosu na Sunce.
Takvi izračuni objašnjavaju zašto su majanski zapisi o pomrčinama i kretanju planeta bili iznimno precizni. Oni nisu bili tek ukras vjerskog života, nego dio sustava računanja vremena, planiranja obreda i razumijevanja neba.
Prvi potpis, ali ne i potpuna sigurnost o autorstvu
Natpis je pronađen uz matematički tekst, no nije moguće sa sigurnošću reći je li Sak Tahn Waax vlastoručno napisao tu formulu ili mu ju je pripisao netko drugi. Ipak, veza imena i stručnog zapisa prvi put pokazuje da su se pojedini majanski znanstvenici mogli potpisivati svoj rad.
U istoj prostoriji nalaze se prikazi muških i ženskih pisara te vladara Xultúna Yax We’n Chan K’inicha. To podupire zaključak da su se u elitnim kućanstvima izrađivali i prepisivali kodeksi, a ne da su takvi poslovi bili odvojeni od političkog i društvenog života grada.
Majanski odnos prema nebu već se može naslutiti u velikim građevinama koje su bile povezane s promatranjem Sunca i kalendarskim ciklusima. Ranije smo pisali o golemoj majanskoj strukturi tumačenoj kao karta svemira, kao i o širem području arheoastronomije, koje povezuje spomenike, kalendare i opažanja neba.
Četiri sačuvana kodeksa dobila su ljudsko ime
Većina majanskih kodeksa nestala je nakon španjolskog osvajanja; sačuvana su samo četiri. Zato je svaki trag radionice u kojoj su nastajali posebno vrijedan. Zidovi iz Xultúna ne čuvaju gotovu knjigu, ali čuvaju trenutak prije njezina nastanka: račun, ime i sustav znanja koji je povezivao Veneru, Mars i vrijeme.
Otkriće se uklapa i u sliku razvijenih naselja u prašumama Srednje Amerike, gdje su pronađeni observatoriji, piramide i infrastruktura. Sak Tahn Waax nije samo novo ime iz prošlosti, nego rijedak trag pojedinca koji je sudjelovao u nastanku znanja o nebu.