Arheolozi u blizini sela Chleby, u okolici Nymburka u središnjoj Češkoj, istražuju svetište starije od Stonehengea. Gotovo kružno ograđenje staro je više od 6500 godina, a raspored njegovih ulaza nije bio slučajan: geometrija građevine usklađena je s ključnim položajima Sunca i Mjeseca.
Nalazište istražuje tim predvođen Západočeskim sveučilištem u Plzeňu, u suradnji s Karlovim sveučilištem i Sveučilištem Hradec Králové. Prema priopćenju Západočeskog sveučilišta, istraživači su na temelju starosti organskog materijala utvrdili da je riječ o jednom od najstarijih monumentalnih lokaliteta u srednjoj Europi. O nalazu su izvijestili i Live Science i Radio Prague International.
Veliko ograđenje s dvanaest ulaza
Ljudi su na tom mjestu prije otprilike 6500 godina podigli gotovo kružno ograđenje promjera oko 230 metara. Oko njega protezao se više od 2,5 metra dubok jarak, a u ograđenju je bilo dvanaest nepravilno raspoređenih ulaza. Takve kružne građevine iz tog razdoblja dosad nisu bile poznate u tom dijelu srednje Europe, pa je lokalitet izniman i neovisno o povezanosti s nebeskim ciklusima.
Ulazi nisu služili samo za prolaz kroz ograđeni prostor. Njihov raspored stvara osi koje su posjetiteljima mogle otvarati pogled prema određenim točkama na obzoru. Arheolozi su izdvojili dvije glavne promatračke točke.
Pogledi prema krajnjim položajima Mjeseca i solsticijima
Jedna je povezana s krajnjim položajima Mjeseca na obzoru tijekom približno 18,6-godišnjeg ciklusa. Riječ je o razdoblju u kojem se točke Mjesečeva izlaska i zalaska, gledane s istog mjesta, pomiču između svojih sjevernih i južnih granica. Druga povezuje izlazak Sunca u vrijeme ljetnog solsticija sa zalaskom Sunca u vrijeme zimskog solsticija.
Za tadašnje poljoprivredne zajednice takvi su ciklusi imali praktično i ritualno značenje. Ljetni solsticij označavao je početak važnog dijela godine, dok je zimski solsticij donosio najkraće dane i prijelaz prema novom godišnjem ciklusu. To ipak ne znači da je Chleby bio opservatorij u suvremenom smislu. Raspored ulaza pokazuje da su graditelji kretanje Sunca i Mjeseca ugradili u ritualni prostor.
Istraživači zato Chleby ne tumače samo kao ograđeni prostor, nego kao svetište čiji je raspored bio povezan s promatranjem neba i ritualnim kalendarom tadašnjih zajednica. Sličan odnos između glavne osi građevine i solsticija poznat je i iz Stonehengea, ali češki je lokalitet prema dosadašnjim rezultatima podignut više od tisuću godina ranije. Ovakva povezanost drevnih građevina s kretanjem nebeskih tijela pripada području arheoastronomije.
Tragovi obreda u jarku
Ritualnu ulogu lokaliteta podupiru i nalazi iz jarka. U blizini ulaza pronađene su lubanje bikova i rogovi. Arheolozi pretpostavljaju da su možda nekoć ukrašavali monumentalna vrata koja su vodila u ograđeni prostor, no sačuvani ostaci ne pokazuju kako su ona izgledala.
U jarku su pronađene i ljudske kosti. Ranija istraživanja otkrila su ondje i grob iz brončanog doba, povezan s unjetičkom kulturom, s ostacima približno osamnaest ljudi. Prema dosadašnjim tumačenjima, tijela su u grob polagana postupno. Ti nalazi pokazuju da se prostor koristio i stoljećima nakon izgradnje svetišta, ali sami po sebi ne otkrivaju okolnosti smrti tih ljudi.
Svetište koje je s vremenom izgubilo svoju ulogu
Dostupni nalazi zasad ne upućuju na to da je lokalitet u vrijeme gradnje bio obično naselje. To podupire tumačenje da je ograđenje služilo posebnim, vjerojatno ritualnim okupljanjima. Namjena se s vremenom promijenila: do željeznog doba svetište je, prema prvim nalazima, izgubilo izvorni značaj, a jarak se postupno ispunio.
Na mjestu nekadašnjeg ograđenja kasnije je nastalo obično naselje. Kako bi preciznije rekonstruirali tu promjenu, istraživači će analizirati i sastav tla. Kemijski tragovi u tlu mogu pokazati kako se prostor koristio u različitim razdobljima, čak i ondje gdje nisu sačuvani jasni građevinski ostaci ili predmeti.
Nalaz kod Chlebyja pokazuje da su ljudi u srednjoj Europi već prije Stonehengea gradili velike ritualne prostore povezane s kretanjem Sunca i Mjeseca. Analiza tla trebala bi pokazati kako se uloga tog mjesta mijenjala sve do kasnijih razdoblja.
