Tri golema sustava rasjeda na Veneri možda su aktivna i danas, ili su se prestala širiti tek u geološki vrlo nedavnoj prošlosti. Na to upućuju široka uzvišenja uz Ganis Chasmu, Dali Chasmu i Devana Chasmu, vidljiva u Magellanovim podacima. Prema novim modelima, takav reljef ne bi dugo zadržao prepoznatljiv oblik nakon što rastezanje kore prestane.
Autori rada objavljenog u časopisu Nature Geoscience zato zaključuju da su ta područja mogući kandidati za aktivne ili vrlo nedavno aktivne tektonske zone. Važno je naglasiti da nije riječ o izravnoj opservaciji pomicanja tla, nego o tumačenju reljefa potkrijepljenom trodimenzionalnim modelima.
Široki rubovi mogu biti trag nedavne aktivnosti
Venerine rasjedne doline, poznate kao chasmata, nisu obične pukotine u tlu. Riječ je o golemim, izduženim strukturama koje se zajedno protežu oko 40.000 kilometara i zauzimaju približno osam posto površine planeta. Nastaju rastezanjem kore, ali to ne znači da Venera ima tektoniku ploča poput Zemlje, gdje se ploče sudaraju, razmiču i podvlače jedna pod drugu.
U središtu novog rada nisu same doline, nego široka uzvišenja uz njihove rubove. Istraživači su u trodimenzionalnim termomehaničkim modelima pratili kako se Venerina kora deformira tijekom rastezanja, a zatim kako se opušta nakon prestanka gibanja. Dok je rasjedna zona aktivna, uz nju se mogu oblikovati široki izdignuti rubovi. Kada rastezanje prestane, ti se rubovi postupno izravnavaju.
Na Zemlji bi takav reljef s vremenom mijenjali voda, led, vjetar i erozija. Na Veneri nema kiše ni rijeka koje bi odnosile materijal. Ondje se oblik rubova mijenja ponajprije zbog opuštanja kore. Zato njihov današnji izgled može biti važan trag o tome kada je određena rasjedna zona posljednji put bila aktivna.
Magellan je dao kartu, ali ne i konačan odgovor
NASA-ina sonda Magellan početkom 1990-ih radarom je snimila Venerinu površinu kroz guste oblake. U područjima Ganis Chasma, Dali Chasma i Devana Chasma vide se široka rubna uzvišenja kakva modeli povezuju s aktivnim ili vrlo nedavno zaustavljenim rastezanjem kore. Devana Chasma jedna je od najvećih struktura te vrste na Veneri, a Magellanovi podaci obuhvaćaju i njezin dio u blizini Phoebe Regio.
To ipak nije dokaz da se površina ondje pomiče upravo sada. Magellanove snimke pokazuju oblik reljefa, ali ne omogućuju pouzdano mjerenje sitnih promjena iz godine u godinu. Novi rad zato ne proglašava nijednu od tih zona potvrđeno aktivnom. Umjesto toga izdvaja područja na kojima bi buduća opažanja mogla dati jasniji odgovor.
Magellanovi podaci posljednjih godina ponovno dobivaju veliku vrijednost. Analiza velikih prstenastih struktura, Venerinih korona, također je otvorila pitanje procesa duboko u plaštu. Korone i chasmata nisu ista geološka pojava, ali obje pokazuju koliko je Venerina unutrašnjost još slabo poznata.
Aktivna Venera ne bi bila… druga Zemlja
Modeli su ispitivali brzine rastezanja od 1, 3 i 10 centimetara godišnje. To nisu mjerenja današnjeg gibanja na Veneri, nego uvjeti kojima su autori provjeravali kakav reljef mogu stvoriti različiti oblici rastezanja kore.
Čak i ako buduće misije potvrde da se u tim zonama tlo još pomiče, to ne bi značilo da Venera ima tektoniku ploča. Zemljine ploče čine globalni sustav koji stalno preoblikuje površinu planeta. Na Veneri bi deformacije mogle biti lokalne, potaknute toplinom i gibanjima u unutrašnjosti planeta. Ta je razlika ključna za razumijevanje različitih tektonskih sustava Zemlje i Venere.
U tome je i širi značaj ovog istraživanja. Veza između unutrašnjosti planeta, čvrste kore i atmosfere određivala je kako je Venera tijekom milijardi godina postala toliko drukčija od Zemlje. To razmatraju i novi modeli razvoja Venere. Aktivne rasjedne zone dale bi znanstvenicima rijedak uvid u planet koji se možda i danas geološki mijenja.
EnVision bi mogao provjeriti najzanimljivija područja
ESA-in orbiter EnVision, planiran za lansiranje početkom 2030-ih, trebao bi omogućiti znatno preciznija mjerenja Venerine površine. Ganis, Dali i Devana Chasma sada se izdvajaju kao područja koja bi vrijedilo posebno pažljivo usporediti s Magellanovim kartama.
Takve usporedbe već su pokazale svoju vrijednost. U Magellanovim podacima ranije je pronađen i mogući trag promjene vulkanskog otvora, o čemu smo pisali nakon tragova nedavne vulkanske aktivnosti. Ako se pokaže da su široki rubovi ovih rasjednih zona doista svježi kao što modeli sugeriraju, buduće misije neće samo kartirati Veneru, mogle bi pratiti planet čija se površina još uvijek mijenja.
