Zemlja stalno skuplja sitne čestice iz svemira, ali dio te prašine možda dolazi od objekata koje još nismo prepoznali. Nova analiza mikrometeorita upućuje na to da se u uzorcima prikupljenima na Zemlji krije trag primitivnih, sumporom bogatih asteroida koji možda prolaze blizu našeg planeta.
Ako se nalaz potvrdi, obična svemirska prašina mogla bi postati putokaz prema skupini asteroida koju teleskopi i meteoritske zbirke zasad ne opisuju dovoljno dobro.
Na Zemlju ne pada samo veliko kamenje
Kada se govori o asteroidima, obično zamišljamo velike objekte, kratere ili potencijalno opasne bliske prolaze. No Zemlja svakodnevno prima mnogo sitniji materijal: mikrometeorite, čestice koje prežive ulazak u atmosferu i završe u ledu, sedimentima, pa čak i na urbanim površinama.
Ti su uzorci važni jer omogućuju znanstvenicima da proučavaju materijal iz Sunčeva sustava bez slanja skupih misija. Problem je u tome što nije uvijek jasno odakle pojedine čestice dolaze. Neke se mogu povezati s poznatim skupinama meteorita, ali dio uzoraka ne odgovara postojećim kategorijama.
U radu objavljenom u časopisu Science Advances, istraživači su analizirali posebnu skupinu kozmičkih sferula, sitnih kuglastih čestica koje nastaju kada se prašina pri ulasku u atmosferu otopi i ponovno očvrsne.
Kemijski potpis koji ne odgovara poznatim meteoritima
Posebno su zanimljive čestice s neobičnim izotopnim sastavom kisika. Oko deset posto nekih kozmičkih sferula ima potpis koji ne odgovara poznatim skupinama meteorita. Znanstvenici ih povezuju s takozvanom kategorijom 4, ali njihovo stvarno podrijetlo ostalo je nejasno.
Tim je proučio deset čestica pronađenih u Antarktici i u novijim urbanim zbirkama. Analiza mikroskopom, kemijska mjerenja i izotopni podaci pokazali su da dio njih pripada novoj podskupini sumporom bogatih sferula, nazvanoj SCumPo.
U tim česticama pronađeni su znakovi vrlo redukcijskih uvjeta tijekom ulaska u atmosferu, neuobičajeno malo magnetita, kapljice željeza, nikla i sumpora te staklo bogato sumporom. Sve to upućuje na roditeljsko tijelo koje nije dobro predstavljeno u poznatim meteoritima.
Trag možda vodi prema asteroidima blizu Zemlje
Istraživači su zatim pokušali procijeniti kakve su orbite mogle imati čestice prije nego što su ušle u atmosferu. Simulacije su pokazale da teksture u uzorcima najbolje odgovaraju relativno velikim brzinama ulaska, oko 14 do 17 kilometara u sekundi. To upućuje na izduženije orbite, sličnije objektima koji prelaze blizu Zemlje nego tipičnim asteroidima glavnog pojasa.
Autori zato predlažu da bi roditeljsko tijelo moglo biti primitivni ugljikom bogat asteroid koji se preselio u orbitu blisku Zemlji. Takav objekt mogao bi biti povezan s poznatim skupinama ugljičnih hondrita, ali dovoljno drukčiji da se u današnjim zbirkama meteorita ne prepoznaje kao zasebna vrsta.
Zato su prijedlozi poput misije REMORA, koja bi izbliza proučavala male asteroide, važniji nego što se na prvi pogled čini. Neki objekti mogu ostavljati trag na Zemlji, a da ih još nismo povezali s konkretnom asteroidnom obitelji.
Prašina kao karta nepoznatog Sunčeva sustava
Ovo nije dokaz da je pronađena nova vrsta asteroida, nego kemijski trag koji upućuje na takvu mogućnost. Autori sami navode da bi buduća identifikacija odgovarajućeg asteroida ili meteorita bila važan korak.
Takvi nalazi mijenjaju način na koji gledamo mikrometeorite. Oni nisu samo kozmička prašina koja tiho pada na Zemlju, nego arhiv sitnih putanja, kemijskih potpisa i možda izgubljenih roditeljskih tijela.
U velikoj slici obrane od asteroida i razumijevanja Sunčeva sustava to je važna poruka. Ne poznajemo samo ono što vidimo teleskopima. Ponekad nam svemir doslovno pošalje trag, dovoljno sitan da stane pod mikroskop.