Unatoč milijardama zvijezda i planeta u svemiru, još nemamo nikakav dokaz da postoji inteligentan život izvan Zemlje. Jedno od mogućih objašnjenja, poznato kao teorija tamne šume, tvrdi da civilizacije namjerno šute i skrivaju se, jer bi svaki pokušaj komunikacije mogao značiti njihov kraj.
Fermijev paradoks jedno je od najpoznatijih pitanja moderne znanosti: ako u svemiru postoji golem broj potencijalno nastanjivih planeta, zašto još uvijek nismo otkrili znakove inteligentnog života?
Postoje mnoga objašnjenja. Možda su biološki uvjeti za nastanak života toliko rijetki da smo sami. Možda civilizacije nestaju u ratovima ili prirodnim katastrofama prije nego što stignu poslati poruke u svemir. A možda život uopće nije toliko rijedak – nego postoji, ali se namjerno skriva.
Teoriju tamne šume popularizirao je kineski pisac Liu Cixin u romanu Tamna (mračna) šuma, drugom dijelu trilogije Problem triju tijela. U knjizi profesor sociologije i bivši astronom raspravljaju o prirodi civilizacija u svemiru. Njihov zaključak: svaka vrsta želi preživjeti, ali nitko ne može znati jesu li drugi miroljubivi ili neprijateljski raspoloženi.
S obzirom na to da su resursi ograničeni, čak i dobronamjerne civilizacije širit će se i trošiti sve više energije i materijala. To povećava rizik od sukoba. U takvoj situaciji, najracionalniji potez bio bi uništiti druge prije nego što oni unište tebe.
Svemir kao “tamna šuma”
Liu Cixin koristi snažnu metaforu: svemir je tamna šuma puna lovaca. Svaka civilizacija kreće se tiho, nastojeći ostati neprimijećena. Tko prvi otkrije drugoga, puca – jer je u pitanju preživljavanje.
“U toj šumi, pakao su drugi ljudi. Svaka civilizacija koja otkrije drugu suočava se s vječnom prijetnjom. Ako pokaže da postoji, riskira trenutnu eliminaciju. To je slika kozmičke civilizacije i objašnjenje Fermijevog paradoksa,” piše u romanu.
Ako je teorija točna, tišina svemira nije znak da života nema. Naprotiv, možda ga ima mnogo – ali svi šute i skrivaju se. Dovoljno je da postoji samo jedna civilizacija spremna uništiti druge, pa da sve ostale nauče lekciju: preživljavanje ovisi o nevidljivosti.
Ljudska vrsta, međutim, već više od stotinu godina odašilje radiovalove u svemir. Od prvih prijenosa do modernih satelita i radara, Zemlja se oglašava poput svjetionika. Pisac Greg Bear to je sažeo u romanu The Forge of God: “Sjedili smo na svom stablu i cvrkutali poput naivnih ptica, pitajući se zašto nitko ne odgovara. A galaksija je puna sokolova – zato.”
Slabosti hipoteze
Iako je intrigantna, teorija tamne šume ima i praktična ograničenja. Napad na drugu civilizaciju zahtijevao bi ogromne resurse i trajao bi stoljećima. Kada bi flota stigla do cilja, mogla bi se suočiti s protivnikom koji je tehnološki daleko napredovao u međuvremenu. To čini takve preventivne ratove vrlo rizičnima.
Zbog toga mnogi znanstvenici pretpostavljaju da bi većina civilizacija, ako postoje, jednostavno birala šutnju i skrivanje, bez pokušaja uništavanja drugih.
Teorija tamne šume ne nudi konačan odgovor, ali pruža jezivu perspektivu: možda se svemir doima tihim zato što svi čekaju u mraku. Ako je to istina, naše odašiljanje signala i potraga za kontaktom možda su činovi izuzetne hrabrosti, ili nesmotrenosti.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
