Problem triju tijela — Nudi li ‘Teorija tamne šume’ rješenje Fermijeva paradoksa?

Do sada nije otkriven nijedan uvjerljiv dokaz koji bi nedvosmisleno potvrdio teoriju o izvanzemaljskom kontaktu s Zemljom. Unatoč popularnosti različitih teorija zavjere i zabilježenim izoliranim incidentima, kao što su neobjašnjive štete na stoci, niti jedan od tih slučajeva nije zadovoljio stroge znanstvene kriterije potrebne za potvrdu izvanzemaljskog posjeta.

Tijekom posljednjeg desetljeća, zabilježen je značajan porast prijavljenih viđenja NLO-a, što dodatno potiče javnu fascinaciju i spekulacije o mogućem izvanzemaljskom nadzoru. Posebno interesantan razvoj događaja su deklasificirani videozapisi američke mornarice koji prikazuju objekte za koje se tvrdi da krše poznate zakone fizike, zbog čega su postali predmet intenzivne analize i rasprave među stručnjacima. Ovi ‘incidenti’ pokrenuli su novi val istraživanja i potaknuli dodatna pitanja o našem razumijevanju svemira i mogućnosti postojanja naprednih izvanzemaljskih tehnologija. Unatoč tome, znanstvena zajednica ostaje oprezna, naglašavajući potrebu za temeljitim i objektivnim istraživanjem kako bi se donijeli bilo kakvi konkretni zaključci o prirodi i porijeklu ovih fenomena.

Kako objašnjava Tony Milligan, istraživački suradnik u području filozofije etike projekta “Kozmološki vizionari” na King’s Collegeu u Londonu, takva odsutnost dokaza iznenadila je fizičara Enrica Fermija, čija postavka, danas poznata kao “Fermijev paradoks“, predstavljena sredinom 20. stoljeća, i dalje predstavlja ključnu točku u potrazi za izvanzemaljskim životom kroz projekte poput SETI (Search for Extraterrestrial Intelligence) i METI (Messaging to Extraterrestrial Intelligence).

Uzme li se u obzir da je Zemlja stara otprilike 4,5 milijarde godina, a život na njoj postoji već najmanje 3,5 milijarde godina, paradoks sugerira da bi u beskonačnim prostranstvima svemira uvjeti pogodni za nastanak života morali nastati bezbroj puta. Otvoreno ostaje pitanje: gdje su svi ti potencijalni svemirski stanovnici? Unatoč snažnim argumentima u prilog postojanju života izvan našeg planeta, dosad nismo zabilježili nijedan verificirani pokušaj kontaktiranja Zemlje od strane izvanzemaljske civilizacije.

Ovu dilemu istražuje lik Ye Wenjie u prvoj epizodi Netflixove serije “Problem triju tijela“. Dok radi u radio-opservatoriju, Ye primi poruku od predstavnika izvanzemaljske civilizacije koja je upozorava na miroljubivu narav svoje vrste i moli je da ne odgovara na poruku kako bi spriječila potencijalni napad na Zemlju.

Problem triju tijela

Serija “Problem triju tijela” intrigira obećanjem da će u svojoj drugoj sezoni ponuditi duboko promišljeno i stilski dotjerano rješenje Fermijeva paradoksa. Za gledatelje koji nisu skloni čekanju, rješenje se nalazi u drugoj knjizi trilogije Cixina Liua, “Tamna šuma“. Knjiga kroz metaforu svemira kao tamne šume, u kojoj svaka civilizacija djeluje kao naoružani lovac u tišini, sugerira da je opstanak moguć samo kroz skrivanje i taktičko izbjegavanje detekcije.

Ova teorija nudi viziju svemira gdje neprekidni tehnološki razvoj remeti mogućnost održavanja moći u ravnoteži, ostavljajući naprednije civilizacije s mogućnošću da eliminiraju one manje razvijene. U takvom svijetu, najduže preživljavaju civilizacije koje uspijevaju ostati neprimijećene. Prema Liuovom mišljenju, naš dolazak u svemirsku arenu samo je najnoviji razvoj u igri čija pravila nalažu diskreciju i oprez.

Liuova vizija svemira kao “tamne šume” odražava duboku pesimističnu perspektivu, ali istovremeno pokreće značajne rasprave unutar znanstvene i književne zajednice. Ona preispituje naše prethodne pretpostavke o svemiru, naglašavajući potencijalne opasnosti koje nosi prvi kontakt s izvanzemaljskim civilizacijama.

Ova preokupacija izravnim prijetnjama temelj je protokola za prvi kontakt koji su astrobiolozi Kelly Smith i John Traphagan predstavili 2020. godine. Njihova preporuka da se u slučaju otkrivanja izvanzemaljskog života zadrži pasivnost, izbjegava improvizacija i ne otkrivaju informacije o našoj civilizaciji, odražava oprez koji je postao značajan dio suvremene znanstvene i sigurnosne strategije u kontekstu potencijalnog izvanzemaljskog kontakta.

Neželjena poruka

Obrambeni postupci otkrili bi našu svijest o sukobima, što bi bila neželjena poruka. Odgovaranje na poruke otkrilo bi lokaciju Zemlje, što bi također bilo izrazito riskantno. Smith i Traphagan ne tvrde da je teorija tamne šume apsolutno točna. Moguće je da dobronamjerne izvanzemaljske civilizacije postoje. No, ističu da prvi kontakt nosi sa sobom visok rizik na razini cijele civilizacije. To predstavlja otklon od pretpostavki koje su bile popularne u sovjetskoj ruskoj literaturi o svemiru, prema kojima bi napredne civilizacije nužno transcendirale sukobe i usvojile međusobno prijateljski stav. Takav pristup više se ne smatra pouzdanim vodičem za postupanje prilikom kontakta. Zapravo, teorija tamne šume vjerojatno je pogrešna, barem u kontekstu našeg svemira. Ona predlaže scenarij darvinističke selekcije i natjecanja za opstanak.

Charles Darwinov koncept borbe za opstanak temelji se na empirijskim dokazima. Međutim, bez konkretnih dokaza o izvanzemaljskim civilizacijama ili međucivilizacijskom natjecanju, ovakve spekulacije više nalikuju na teorijsku fikciju nego na znanstvenu činjenicu. Unatoč pretpostavci svemira kao tamne šume, stvarnost prirodnih ekosustava, gdje ko-evolucija i međuovisnost igraju ključnu ulogu, pruža alternativni pogled. Liu kroz svoje djelo, uzimajući u obzir misli Rachel Carson iz “Tihe proljeće”, ističe složenost prirodnih veza, gdje čak i insekti mogu biti naši saveznici, a ne samo neprijatelji.

Pripovijedajući o ljudima koji se zbližavaju s izvanzemaljcima unatoč rizicima, Liu pruža uvid u složenost ljudskih reakcija na nepoznato. Dok aluzije na Carson ne revitaliziraju staru viziju prijateljskih naprednih izvanzemaljaca, one svakako pružaju dublji i realističniji uvid u potencijalne svemirske odnose. Stoga, dok teorija tamne šume možda nudi jedno tumačenje Fermijeva paradoksa, odsustvo bilo kakvog znaka iz svemira moglo bi jednako značiti da su potencijalne civilizacije predaleko, da tragamo na pogrešan način, ili jednostavno da nema nikoga tko bi se mogao čuti.