Put prema sjevernom polu Marsa vodi nas do područja Coloe Fossae, niza pukotina i jaruga u krajoliku ispresijecanom dubokim dolinama i kraterima. Na ovim strukturama, koje je nedavno zabilježila sonda Mars Express, još su uvijek vidljivi tragovi drevnog ledenog doba.
Prema objašnjenju Europske svemirske agencije (ESA), Zemlja nije jedini planet koji je prolazio kroz ledena razdoblja. U posljednjih 2,5 milijardi godina naš je planet doživio nekoliko takvih ciklusa, a najnoviji, koji je vrhunac dosegnuo prije otprilike 20 tisuća godina, snizio je prosječnu globalnu temperaturu na svega 7 do 10 °C, i do 8 °C hladnije nego danas.
Ledena doba prirodan su i dugotrajan dio klimatskih promjena, a nastaju zbog promjena u putanji planeta oko Sunca i nagibu njegove osi rotacije. Tada se led širi u obliku golemih ledenih ploča i glečera, koji svojim kretanjem preoblikuju površinu planeta. Takvi su tragovi nekadašnjih ledenih tokova danas jasno vidljivi i na Marsu, zahvaljujući snimkama koje je zabilježila ESA-ina sonda.
“Fosilni” tragovi ledenih tokova
Na novim snimkama visoke razlučivosti jasno se vide paralelne brazde koje dijagonalno presijecaju površinu Coloe Fossae. Riječ je o ostatcima starih rasjeda, gdje su se veliki blokovi tla nekoć spuštali i razdvajali. Između njih razasuti su brojni krateri nastali udarima asteroida, neki pravilni i dobro očuvani, drugi nepravilni i djelomično izbrisani dugotrajnim djelovanjem erozije. No najzanimljiviji detalji skrivaju se na njihovim dnu: uzorci zakrivljenih, vijugavih linija koji otkrivaju tragove nekadašnjih tokova leda i kamenja tijekom marsovskog ledenog doba.
Znanstvenici ove pojave nazivaju lineated valley fill (prugaste naslage u dolinama) i concentric crater fill (koncentrične naslage u kraterima). Nastale su kada su se ledene mase, pomiješane s prašinom i stijenjem, sporo kretale površinom Marsa, poput glečera na Zemlji. S vremenom ih je prekrio sloj kamenog materijala, koji ih je zaštitio i sačuvao do današnjih dana.
Zanimljivo je da se Coloe Fossae nalazi na 39 stupnjeva sjeverne geografske širine, daleko od marsovskog sjevernog pola. Kako je dakle led dospio toliko južno? Objašnjenje leži u periodičnim promjenama nagiba Marsove osi. Tijekom hladnih razdoblja led se širio s polova sve do srednjih širina, a potom se u toplijim fazama povlačio, ostavljajući prepoznatljive obrasce i naslage.
Marsov ritam smrzavanja i otapanja
Slične strukture pronalazimo diljem pojasa srednjih širina Marsa, što pokazuje da se ledeno doba nije ograničilo samo na jedan dio planeta, već da je riječ o globalnom klimatskom procesu. Prema sadašnjim procjenama, područje Coloe Fossae moglo je biti prekriveno ledom još prije svega pola milijuna godina, kada je završilo posljednje marsovsko ledeno doba.
Na topografskim i kontekstnim kartama vidi se i granica koja razdvaja sjeverne i južne regije Marsa. Na nekim mjestima taj je prijelaz nagla litica visoka do dva kilometra, dok je u drugim područjima, poput ovog, riječ o širokoj i isprekidanoj prijelaznoj zoni poznatoj kao Protonilus Mensae. Upravo u tim prijelaznim regijama nalazimo najviše dokaza o starim ledenim tokovima.
Slične obrasce, prugaste doline i koncentrične naslage u kraterima, ESA je ranije zabilježila i u području Acheron Fossae, potvrđujući da su led i prašina kroz milijune godina oblikovali površinu Marsa. U tim fosilnim brazdama i zaravnima zapisana je klimatska povijest planeta, svjedočanstvo o razdoblju kada su glečeri tekli Crvenim planetom.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
