Znanstvenici pronašli kemijski trag u vulkanskim stijenama Pacifika koji upućuje na drevni tektonski mehanizam — i preokreće dosadašnje teorije o podrijetlu najopasnije seizmičke zone na Zemlji.
Pacifički Vatreni prsten — pojas koji okružuje Tihi ocean i sadrži više od 75 posto svih aktivnih vulkana na planetu — stoljećima fascinira, ali i plaši čovječanstvo. No iako je seizmička aktivnost u toj zoni dobro dokumentirana, pitanje kako je uopće nastao, ostalo je bez jasnog odgovora.
Nova studija objavljena u časopisu Geology donosi iznenađujući trag: kemijski potpis pronađen u vulkanskim stijenama zapadnog Pacifika koji ne pripada tom dijelu oceana. Taj “geološki otisak”, kako ga nazivaju autori, mogao bi upućivati na zaboravljene oceane iz doba kada je Azija još bila razbijena na otoke — i na proces koji je jedan dio Zemljine kore povukao za sobom u dubine.
Subdukcija — može se proširiti s jedne oceanske ploče na drugu ?
U središtu nove teorije nalazi se ideja da se subdukcija — proces pri kojem se jedna tektonska ploča spušta pod drugu — može proširiti s jedne oceanske ploče na drugu. Umjesto da nastaje lokalno, ovakav oblik potonuća kore mogao bi biti potaknut tektonskim promjenama na susjednim granicama.
Voditelj istraživanja, britanski geolog Mark Allen, ističe da su u vulkanskim stijenama zapadnog Pacifika otkrili kemijske tragove karakteristične za oceansko dno nekadašnjeg Tetisa — oceana koji je nestao prije 200 do 300 milijuna godina.
“Zamislite da na arheološkom nalazištu pronađete osobni trag nekoga tko je nestao stoljećima ranije. Upravo to vidimo u sastavu ovih stijena,” rekao je Allen za Scientific American.
Prema analizi, materijal iz oceana Tetis — dok se zatvarao uslijed sudara manjih kopnenih masa koje su tvorile Aziju — proširio se prema istoku i prešao tektonsku granicu. Ta “kontaminacija” kemijskim materijalom, kako tvrde znanstvenici, izazvala je da se i pacifička ploča počne spuštati pod azijski kontinent.
Riječ je o kompleksnom mehanizmu za koji dosad nije postojala jasna fizička potvrda jer procesi subdukcije brišu dokaze dok se događaju. Ovaj kemijski potpis iznimna je rijetkost jer se radi o materijalu koji nije trebao završiti u tim stijenama — a ipak jest.
Bi li se nešto slično moglo dogoditi i u Atlantiku?
Istraživački tim sugerira da ovakav oblik “geološke infekcije” nije rezerviran samo za Tihi ocean. Atlantska tektonska ploča, danas znatno mirnija, potencijalno skriva slične početke.
João Duarte, geofizičar sa Sveučilišta u Lisabonu, nedavno je objavio analizu koja ukazuje na sličan proces ispod Gibraltarskog tjesnaca. Tamo se afrička ploča spušta pod euroazijsku, a proces bi, ako se nastavi, mogao s vremenom pokrenuti novu zonu subdukcije u Atlantskom oceanu.
Naravno, u geološkim razmjerima, to “s vremenom” znači najmanje 20 milijuna godina.
Za razliku od potresa ili erupcija koje dolaze naglo, stvaranje takvih zona traje stotinama milijuna godina. No kad se otkrije kemijski trag iz drevnog oceana usred modernog Pacifika, to je kao da Zemlja ostavi zabilješku u kamenu.
Znanstvenici vjeruju da smo tek zagrebali površinu priče o tome kako se Zemlja mijenja — i da takvi otisci mogu pomoći da predvidimo što nas čeka na seizmičkoj mapi budućnosti.
🔵 Pridružite se razgovoru!
Imate nešto za podijeliti ili raspraviti? Povežite se s nama na Facebooku i pridružite se zajednici znatiželjnih istraživača u našem Telegram kanalu. Za najnovija otkrića i uvide, pratite nas i na Google Vijestima.
