Znanstvenici sada mogu izravno promatrati regije koje određuju ritam cijelog Sunčeva ciklusa.
Sunce pulsira u pravilnom, jedanaestogodišnjem ritmu. Tijekom tog razdoblja njegova magnetska aktivnost doseže vrhunac i ponovno slabi, u procesu koji upravlja pojavama poput Sunčevih pjega, bljeskova i koronalnih izbačaja mase. Iza te periodičnosti stoje golemi tokovi užarene plazme unutar Sunca, po jedan u svakoj hemisferi, koji stalno premještaju magnetske silnice s ekvatora prema polovima, a zatim u dubini zvijezde vraćaju materijal natrag prema ekvatoru. Taj “transportni pojas” magnetskog polja oblikuje i održava Sunčev ciklus, ali njegovi detalji još su uvijek nepoznanica.
Nevidljivi polovi otkrivaju ključnu kariku ciklusa
S površine Zemlje, znanstvenici polove Sunca mogu promatrati tek pod vrlo plitkim kutom, što onemogućuje precizno mjerenje strukture i jačine magnetskog polja u tim regijama. Većina sondi koje kruže oko Sunca nalazi se u istoj ravnini kao i planeti, pa dijele tu ograničenu perspektivu. Upravo zato misija Solar Orbiter, zajednički projekt Europske svemirske agencije (ESA) i NASA-e, ima posebnu ulogu.
“Da bismo razumjeli magnetski ciklus Sunca, moramo znati što se događa na njegovim polovima. Solar Orbiter sada može pružiti taj nedostajući komad slagalice,” objašnjava Sami Solanki, direktor Instituta Max Planck za istraživanje Sunčevog sustava (MPS) i suautor nove studije objavljene u časopisu The Astrophysical Journal Letters.
Od svog lansiranja u veljači 2020., sonda se kreće po izduženoj eliptičnoj orbiti oko Sunca. U ožujku ove godine po prvi je put napustila ravninu ekliptike, putanju u kojoj se nalaze planeti, i nagnula se za 17 stupnjeva, čime je dobila jedinstven pogled na Sunčeve polove.
Strujanja plazme i magnetska mreža na južnom polu
Znanstvenici su analizirali podatke instrumenata Polarimetric and Helioseismic Imager (PHI) i Extreme-Ultraviolet Imager (EUI) prikupljene između 16. i 24. ožujka 2025. PHI je izmjerio magnetsko polje i gibanja plazme na površini, dok je EUI zabilježio ultraljubičasto zračenje koje otkriva dinamične procese u Sunčevoj atmosferi.
Rezultati prikazuju dosad najdetaljniji prikaz južnog pola Sunca, uključujući strukture tzv. supergranulacija, stanica vrele plazme promjera dva do tri Zemljina promjera koje prekrivaju cijelu površinu zvijezde. Njihovi horizontalni tokovi “guraju” magnetske silnice prema rubovima stanica, stvarajući složenu mrežu magnetskih polja.
Iznenađujuće, podaci pokazuju da se magnetsko polje kreće prema polovima brzinom od 10 do 20 metara u sekundi, gotovo jednako brzo kao i na nižim geografskim širinama. Prijašnja promatranja iz ravnine ekliptike sugerirala su znatno sporije gibanje u blizini polova. To novo opažanje pruža vrijedan uvid u globalnu cirkulaciju plazme i magnetskog polja u unutrašnjosti Sunca.
“Supergranule na polovima djeluju kao svojevrsni markeri koji nam po prvi put omogućuju da izravno vidimo polarni dio Sunčeve globalne, jedanaestogodišnje cirkulacije,” ističe Lakshmi Pradeep Chitta, voditelj istraživačke skupine u MPS-u i glavni autor rada.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje usporava li Sunčev magnetski transportni pojas uistinu prema polovima ili je riječ o prolaznom efektu. Objavljeni podaci predstavljaju tek jedan trenutak u dugom ciklusu, pa će za konačan odgovor biti potrebna nova promatranja tijekom duljeg vremenskog razdoblja.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
