Tvrdnja da je širenje svemira možda počelo usporavati izazvala je prošle godine veliku raspravu među kozmolozima. Nova analiza međunarodnog tima astrofizičara sada pokazuje da za takav zaključak nema dovoljno temelja: mjerenja na kojima počiva ideja ubrzanog širenja svemira ostaju stabilna.
Kozmička kriza koja se ipak nije dogodila
U novom radu objavljenom u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, međunarodni tim istraživača izravno odgovara na prošlogodišnju studiju južnokorejskih znanstvenika. Ta je studija tvrdila da se širenje svemira možda više ne ubrzava, nego da je ušlo u fazu usporavanja jer bi utjecaj tamne energije mogao slabjeti s vremenom.
Da je to bilo točno, posljedice bi bile velike. Tamna energija nalazi se u samom središtu suvremene kozmologije. Ona je naziv za nepoznatu komponentu svemira koja, prema današnjem modelu, potiče ubrzano širenje kozmosa. Nije jasno što ona zapravo jest, ali njezin učinak već je desetljećima vidljiv u astronomskim mjerenjima.
Autori nove analize, među kojima su i dvojica dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, tvrde da prošlogodišnji zaključak nije rezultat novog kozmičkog preokreta, nego pogreške u tumačenju podataka.
“Prethodna i dobro prihvaćena mjerenja zapravo su bila u redu, a naše sadašnje razumijevanje sudbine svemira ostaje čvrsto”, rekao je glavni autor dr. Phil Wiseman sa Sveučilišta u Southamptonu.
Supernove koje su promijenile sliku svemira
Rasprava se vrti oko supernova tipa Ia. Riječ je o snažnim eksplozijama bijelih patuljaka koje astronomi koriste kao kozmičke mjerne oznake. Budući da se njihova stvarna svjetlina može dobro procijeniti, usporedba s opaženom svjetlinom omogućuje određivanje udaljenosti do vrlo dalekih galaksija.
Upravo su takve supernove krajem 1990-ih dovele do jednog od najvećih otkrića u modernoj kozmologiji. Adam Riess, Brian Schmidt i Saul Perlmutter pokazali su da se vrlo udaljeni objekti ponašaju kao da se svemir ne širi samo sve dalje, nego sve brže. Za to su 2011. godine dobili Nobelovu nagradu za fiziku.
Prošlogodišnja studija pokušala je dovesti taj zaključak u pitanje. Autori su tvrdili da se maksimalna svjetlina supernova tipa Ia mijenja s dobi svemira. Ako su starije supernove drukčije sjajne od mlađih, astronomi bi mogli pogrešno protumačiti njihovu udaljenost i brzinu udaljavanja. U tom bi slučaju ubrzano širenje bilo privid, a ne stvarni kozmološki signal.
Pogrešna pretpostavka o dobi zvijezda
Tim koji predvodi Sveučilište u Southamptonu sada tvrdi da je problem u načinu na koji je procijenjena starost zvijezda koje su eksplodirale. Prema novoj analizi, južnokorejski tim pogrešno je pretpostavio da je starost galaksije jednaka starosti zvijezde koja je u njoj završila kao supernova.
To nije sigurna pretpostavka. Galaksija može biti stara, ali u njoj mogu postojati zvjezdane populacije različite dobi. Zvijezda koja eksplodira ne mora imati istu starost kao cijeli sustav u kojem se nalazi.
Autori rada navode i da prošlogodišnja analiza nije dovoljno uzela u obzir masu galaksija domaćina. To je standardna korekcija u suvremenim kozmološkim mjerenjima, jer okruženje u kojem se supernova dogodi može utjecati na način na koji se podaci kalibriraju.
Riess je rekao da izvanredne tvrdnje traže posebno pažljivu provjeru. Kada se supernove kalibriraju uzimajući u obzir različita okruženja i zvjezdane populacije, dokazi za ubrzano širenje svemira ostaju dosljedni.
Tamna energija ostaje problem, ali ne zbog ove studije
Nova analiza ne rješava najveću zagonetku. Tamna energija i dalje je nepoznata. Kozmolozi i dalje ne znaju što je uzrokuje, zašto ima vrijednost koju ima i kako se uklapa u dublju fizikalnu sliku svemira.
No rad uklanja jednu konkretnu sumnju: mjerenja supernova tipa Ia, prema autorima, ne pokazuju da je svemir počeo usporavati.
“Dobro je što smo izbjegli ovu krizu, ali misterij zašto se brzina širenja svemira i dalje povećava ostaje”, rekao je Wiseman. “Sada se možemo vratiti pitanju što tamna energija zapravo jest, umjesto da se pitamo postoji li uopće.”
Profesor Mark Sullivan, također sa Sveučilišta u Southamptonu, naglasio je da je osporavanje prihvaćenih teorija sastavni dio znanosti. U ovom slučaju ideja se nije pokazala točnom, ali je natjerala istraživače da ponovno provjere pretpostavke o eksplozijama supernova i njihovoj ulozi u mjerenju tamne energije.
Suautor dr. Brodie Popovic rekao je da je to bio koristan povratak osnovama. Tim je ponovno prošao kroz pretpostavke koje stoje iza kozmoloških mjerenja i zaključio da se učinci supernova i njihovih galaktičkih okruženja već uzimaju u obzir na način koji ne ruši sliku ubrzanog širenja svemira.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
Izvori i publikacija
Wiseman et al, Still Accelerating: Type Ia supernova cosmology is robust to host galaxy age evolution, Monthly Notices of the Royal Astronomical Society (2026).
Časopis / izvor: Monthly Notices of the Royal Astronomical Society
