Sateliti sve češće uništavaju znanstvene fotografije iz svemira

Svemirski teleskopi dugo su imali jednu veliku prednost pred opservatorijima na Zemlji: nalaze se iznad oblaka, svjetlosnog onečišćenja i atmosfere koja izobličuje sliku svemira. No nova analiza NASA-inog teleskopa SPHEREx pokazuje da ni orbita više nije čisto mjesto za astronomiju. U velikoj većini njegovih fotografija već se pojavljuju tragovi satelita.

NASA-in teleskop iznad atmosfere ipak nije pobjegao satelitima

SPHEREx je jedan od NASA-inih najnovijih svemirskih teleskopa. Njegov je posao drukčiji od rada teleskopa James Webb ili Hubblea. Umjesto da dugo promatra jedan mali dio neba, SPHEREx sustavno mapira cijelo nebo u infracrvenom području. Tijekom planirane dvogodišnje misije trebao bi prikupiti podatke o stotinama milijuna galaksija i zvijezda u Mliječnoj stazi.

Upravo ga takav način rada čini posebno ranjivim. SPHEREx promatra velika područja neba i skuplja mnogo ekspozicija, pa kroz njegove kadrove lako prolaze sateliti u niskoj Zemljinoj orbiti. Nova studija analizirala je fotografije snimljene između svibnja i rujna 2025. godine. Rezultat je zabrinjavajući: 73,3 posto fotografija imalo je barem jedan trag umjetnog satelita. U prosjeku su se na jednoj ekspoziciji pojavila 2,18 satelitska traga.

To je važan pomak u cijeloj priči o svjetlosnom onečišćenju. Problem više ne pogađa samo teleskope na planinama, gdje sateliti prolaze iznad vidnog polja promatrača. Sada isti problem imaju i instrumenti koji rade u svemiru.

 sTragovi se ne mogu jednostavno ukloniti iz podataka

Na prvi pogled moglo bi se činiti da je riječ o običnim svijetlim crtama koje se kasnije mogu izbrisati iz fotografije. U astronomiji to nije tako jednostavno. Znanstvena fotografija nije ukrasna slika neba, nego skup mjerenja. Svaki piksel nosi podatke o sjaju, boji i raspodjeli svjetlosti.

SPHEREx ima automatizirani sustav koji štiti detektore od naglih smetnji, primjerice od kozmičkih zraka. Kada se u pikselu pojavi iznenadan snažan signal, sustav zaustavlja prikupljanje podataka za taj piksel kako bi spriječio zasićenje. No neki komercijalni sateliti toliko su sjajni da pokreću isti mehanizam.

Zbog toga u podacima ostaju tragovi koji ne izgledaju kao jedna čista svijetla linija. Autori rada opisuju ih kao uzorak nalik tračnicama: središnji dio prolaza bude djelomično uklonjen, ali uz njega ostaju paralelne linije. Ako se ispod njih nalazi slaba galaksija, oblak prašine ili druga astronomska meta, dio mjerenja može biti trajno izgubljen.

Hubble je već ranije pokazao isti trend

SPHEREx nije usamljen slučaj. Satelitski tragovi već su zabilježeni i u fotografijama Svemirskog teleskopa Hubble. Istraživanje objavljeno 2023. godine u časopisu Nature Astronomy pokazalo je da je udio Hubbleovih pojedinačnih ekspozicija sa satelitskim tragovima porastao tijekom posljednjih desetljeća. Kod Hubblea je problem manji nego kod SPHERExa jer ne promatra tako široka područja neba, ali trend je isti.

Razlika je u tome što SPHEREx radi upravo ono što ga izlaže novom orbitalnom prometu: promatra široko, često i sustavno. Takvi teleskopi postaju prvi koji će najjače osjetiti posljedice sve gušće niske Zemljine orbite.

Broj aktivnih satelita naglo je porastao od 2019. godine, ponajprije zbog velikih telekomunikacijskih konstelacija. Autori novog rada navode da sateliti više nisu rijetki prolaznici u astronomskim podacima, nego stalna smetnja koja se mora uračunati u planiranje promatranja i obradu fotografija.

Najgori scenarij više ne izgleda nemoguće

Zabrinutost ne dolazi samo iz sadašnjeg stanja, nego iz planova za budućnost. Ako se ostvare najavljene i predložene satelitske konstelacije, niska Zemljina orbita mogla bi postati toliko zasićena da za teleskope poput SPHERExa više ne bi bilo čistih kadrova.

U novom radu autori navode da postojeći modeli predviđaju satelitske tragove u do 96 posto fotografija većine svemirskih teleskopa ako se u nisku Zemljinu orbitu pošalju sve konstelacije koje se nalaze u trenutačnim planovima. Za SPHEREx bi najgori scenarij bio još teži: svaka fotografija imala bi barem jedan satelitski trag, a prosječna ekspozicija sadržavala bi ih više od stotinu.

Dosadašnji pokušaji ublažavanja problema, poput tamnijih premaza ili zaslona na satelitima, ne rješavaju sve. Kod infracrvenih promatranja dodatni je problem toplinsko zračenje, pa rješenje koje pomaže u vidljivoj svjetlosti ne mora jednako pomoći instrumentima poput SPHERExa.

Astronomija se tako suočava s novom vrstom onečišćenja.

Ivan Petričević

Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.