Daleko iza Plutona, u dijelu neba prepunom zvijezda, astronomi su pronašli velik objekt koji bi mogao biti patuljasti planet. Nosi privremenu oznaku 2026 ED138 i trenutačno je od Sunca udaljen oko 46 puta više nego Zemlja. Prve procjene upućuju na promjer između 600 i 1500 kilometara, ali njegovu veličinu i prirodu tek treba preciznije utvrditi.
To je prvi kandidat za patuljasti planet otkriven podatcima zvjezdarnice Vera C. Rubin. Zvjezdarnica je otkriće objavila 27. listopada, istoga dana kada ga je u svojoj okružnici objavio Centar za male planete Međunarodne astronomske unije. Objekt je pronašao Matthew Holman iz Centra za astrofiziku Harvard & Smithsonian, analizirajući Rubinove snimke nastale ranije ove godine.
Kako je ostao skriven među milijunima zvijezda?
ED138 nalazi se u smjeru bliskom ravnini Mliječne staze, gdje je pozadina gusto ispunjena zvijezdama. U takvu mnoštvu slaba točka koja se polako pomiče lako ostane neprepoznata. Rubin ponavlja snimanje istih dijelova neba, a računalni algoritmi povezuju zabilježene položaje kako bi izdvojili tijela koja se kreću kroz Sunčev sustav.
Holman je objekt prepoznao navečer 13. listopada, koristeći program razvijen s kolegom Kevinom Napierom. Njegov sjaj, u kombinaciji s udaljenošću, odmah je upućivao na neuobičajeno veliko tijelo. Uslijedila je provjera drugih snimaka kako bi se utvrdilo pojavljuje li se isti objekt i na njima.
Mario Jurić, profesor na Sveučilištu Washington i voditelj Rubinova znanstvenog tima za Sunčev sustav, pronašao je još 20 observacija u Rubinovim katalozima i slikama. Najranija potječe od 4. ožujka. Ukupno je teleskop Simonyi pri Rubinovoj zvjezdarnici snimio objekt 30 puta tijekom 20 noći između 4. ožujka i 11. srpnja 2026.
Zatim su pronađene i arhivske snimke kamere DECam iz 2016. godine. Time je praćenje njegove putanje produljeno na više od deset godina, iako astronomi u vrijeme nastanka tih starijih slika nisu znali da je na njima zabilježen upravo taj objekt.
Zašto se promjer još ne zna pouzdano?
Procjena od 600 do 1500 kilometara ne proizlazi iz izravnog mjerenja njegova obrisa. Astronomi je izvode iz udaljenosti, sjaja i pretpostavljene sposobnosti površine da odbija svjetlost, odnosno albeda. Veće tijelo s tamnijom površinom može izgledati slično manjem tijelu koje odbija više Sunčeve svjetlosti.
Za sužavanje tog raspona bit će potrebne infracrvene observacije. One bi trebale pomoći razjasniti koliko je objekt doista velik i pripada li patuljastim planetima. Jedan od ključnih uvjeta jest da ima dovoljno veliku masu da ga vlastita gravitacija oblikuje u približno kuglasto tijelo. Za ledene objekte procijenjene veličine ED138 takav se oblik očekuje, ali njegova klasifikacija još nije potvrđena.
ED138 pripada transneptunskim objektima, tijelima koja kruže oko Sunca izvan Neptunove orbite. Njegova trenutačna udaljenost iznosi oko 46 astronomskih jedinica; jedna astronomska jedinica odgovara prosječnoj udaljenosti Zemlje od Sunca. Za usporedbu, Pluton je od Sunca prosječno udaljen oko 40 astronomskih jedinica.
Putanja čuva tragove prošlosti Sunčeva sustava
Orbita novog objekta nagnuta je gotovo 25 stupnjeva u odnosu na ravninu Sunčeva sustava. Prema Rubinovu timu, to upućuje na mogućnost da su ga gravitacijske interakcije s Neptunom nekada pomaknule s izvorne putanje. Takvi udaljeni objekti pomažu rekonstruirati kako su se veliki planeti premještali i raspršivali manja tijela tijekom razvoja Sunčeva sustava.
Otkriće je zaseban nalaz od ranije opisanog objekta 2017 OF201. Rubinov tim sada može usmjeriti dodatne teleskope prema ED138 i provjeriti ono što prve snimke zasad samo sugeriraju: da se među poznatim udaljenim svjetovima krije još jedan kandidat za malu skupinu patuljastih planeta.
