Zahvaljujući svojoj bliskosti s Zemljom, mini-mjeseci predstavljaju izvanredne kandidate za istraživanje. Neki znanstvenici sada razmatraju upotrebu ovih minijaturnih satelita kao sredstva za proširenje ljudskih granica u svemir.
Astronomi pod okriljem NASA-ine inicijative Catalina Sky Survey u Arizoni otkrili su 2006. godine neobičan objekt među mnoštvom satelita stvorenih od strane čovjeka, koji orbitiraju oko naše planete. Naknadnim ispitivanjem utvrdili su da objekt nije samo još jedan komad svemirskog otpada, već prirodni satelit privremeno uhvaćen u Zemljinu orbitu.
Ovaj “mini-mjesec”, poznat pod oznakom 2006 RH120, bio je promjera samo nekoliko metara. Međutim, za razliku od našeg stalnog Mjeseca, ovaj svemirski objekt bio je prolazni pratilac Zemlje, koji je orbitirao oko nje samo godinu dana prije nego što je otpušten iz Zemljine orbite. Više od desetljeća kasnije, Catalina Sky Survey zabilježila je još jedan mini-mjesec, 2020 CD3, veličine malog automobila, koji je također napustio Zemljinu orbitu u ožujku 2020.
Predmet temeljite znanstvene analize
Zbog svoje neposredne blizine Zemlji, mini-mjeseci su postali predmet temeljite znanstvene analize. No, nedavno su ih stručnjaci počeli promatrati kao potencijalne ‘odskočne daske’ za dublje istraživanje svemira.
“Još nismo postali vrsta koja obitava među planetima,” izjavio je Richard Binzel, profesor planetarnih znanosti na Massachusetts Institute of Technology, za Live Science. “Mini-mjeseci bi mogli biti ključni koraci na putu učenja o životu i radu ljudi u međuplanetarnom prostoru, sve do cilja dosezanja Marsa.”
NASA je u rujnu 2016. lansirala misiju OSIRIS-REx, neopremljenu svemirsku letjelicu s ciljem prikupljanja uzoraka s potencijalno opasnog asteroida Bennu. Sedam godina kasnije, OSIRIS-REx vratio se na Zemlju s uzorkom asteroida starog 4,5 milijardi godina. Uspjeh misije OSIRIS-REx potaknuo je znanstvenike na planiranje budućih istraživanja bliskih Zemlji objekata. Binzel sugerira upotrebu bliskih asteroida kao međukoraka u misijama prema Marsu.
Naše sposobnosti širenja u svemir
Iako je povratak uzorka s Bennua bio pozitivan korak, Binzel vjeruje da bi za testiranje naše sposobnosti širenja u svemir mogli postojati i bolji ciljevi. Najbliži prilazak Bennua Zemlji iznosi oko 300.000 km, a njegov prolazak kroz Zemljinu orbitu događa se svakih nekoliko godina, što je misiju učinilo sedmogodišnjim projektom s troškom od procijenjenih 1,16 milijardi dolara.
Mini-mjeseci predstavljaju jedne od najpristupačnijih asteroidnih ciljeva s Zemlje. “Za putovanje bilo gdje u svemiru, ključna je promjena brzine,” pojašnjava Binzel. S obzirom na slabu gravitaciju mini-mjeseca i potrebnu minimalnu promjenu brzine, ili delta-V, put do njih zahtijeva znatno manje pogonskog goriva.
Putovanje do minimjeseca i natrag moglo bi trajati oko 100 dana, za razliku od trodnevnog putovanja do Mjeseca, koje zahtijeva znatno veće količine goriva. Međutim, izazov predstavlja prolazna priroda mini-mjeseca, koja otežava planiranje i izvođenje misija prije njihovog odlaska iz kratkotrajne orbite.
Mini-mjeseci, privremeni kozmički ljubimci
Binzel slikovito opisuje mini-mjeseci kao “privremene ljubimce koje zadržimo neko vrijeme, prije nego što krenu dalje.” Misije do njih i drugih bliskih asteroida pružaju priliku za testiranje ključnih tehnologija potrebnih za dugoročna svemirska putovanja, uključujući sustave za održavanje života i pogon.
“Put na Mars je ogroman i izazovan pothvat,” ističe Paul Abell, glavni znanstvenik za istraživanje malih tijela u NASA-i. “Korištenje asteroida blizu Zemlje kao međustanica nudi dragocjenu pripremu za ovu ambicioznu misiju.”
Osim toga, istraživanje mini-mjeseci moglo bi olakšati napore usmjerene na dobivanje vode, ključnog resursa za proizvodnju raketnog goriva i podršku životu na dugotrajnim misijama. Iako NASA trenutačno usmjerava resurse prema ekstrakciji vode s Mjeseca, brojne komercijalne inicijative okreću se prema asteroidima kao potencijalnim izvorima vode i metala. Usprkos visokim troškovima i tehničkim izazovima, misije do mini-mjeseca nude priliku za testiranje tehnologija koje će biti potrebne za buduće komercijalne poduhvate.
Unatoč preprekama, istraživanje ovih prolaznih pratitelja Zemlje i drugih bliskih objekata moglo bi pružiti ključne uvide u sunčev sustav i doprinijeti razumijevanju kemijskog porijekla života na Zemlji, zaključuje Binzel. Stoga, otkrivanje i proučavanje minimjeseci otvara nove perspektive u shvaćanju naše pozicije u svemiru i potencijalnoj budućnosti međuplanetarnih istraživanja.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
