NASA-ina misija Lucy otkrila je da asteroid Donaldjohanson čuva tragove drevne vode iz rane povijesti Sunčeva sustava. Podaci prikupljeni tijekom bliskog preleta pokazuju da je veće tijelo iz kojeg je ovaj asteroid nastao nekoć sadržavalo tekuću vodu.
Mali asteroid koji je nastao u velikom sudaru
Asteroid 52246 Donaldjohanson, često skraćeno DJ, dug je oko 8 kilometara i širok približno 3,5 kilometara. U usporedbi s velikim asteroidima i patuljastim planetima ne djeluje posebno dojmljivo, ali njegov sastav i oblik sada otvaraju važan prozor u prošlost asteroidnog pojasa.
NASA-ina letjelica Lucy proletjela je pokraj Donaldjohansona u travnju 2025. To je bio njezin drugi asteroidni susret, nakon asteroida Dinkinesh. Glavni ciljevi misije nalaze se dalje, među Jupiterovim trojanskim asteroidima, no Donaldjohanson se pokazao kao mnogo više od usputne postaje.
Znanstvenici smatraju da je nastao prije oko 150 milijuna godina, nakon razornog sudara koji je razbio veće roditeljsko tijelo u unutarnjem dijelu asteroidnog pojasa. Iz tog događaja nastala je obitelj Erigone, skupina od oko 2.000 asteroida nazvana po asteroidu 163 Erigone.
Simone Marchi iz Southwest Research Institute u Boulderu rekao je za IFLScience da je prelet omogućio detaljnije razumijevanje nastanka i kasnijeg razvoja Donaldjohansona. Posebno je važna činjenica da asteroid pripada mladoj obitelji asteroida, pa se njegovi tragovi mogu povezati s poznatim sudarom iz relativno nedavne prošlosti Sunčeva sustava.
Minerali upućuju na vodu u roditeljskom tijelu
Najvažniji trag nalazi se u sastavu površine. Podaci misije Lucy pokazali su da Donaldjohanson sadrži minerale iz skupine filosilikata, među njima i one sa željezom. Takvi minerali često nastaju ili se mijenjaju kada stijenski materijal dođe u dodir s tekućom vodom.
To ne znači da je mali asteroid nekoć imao jezera, rijeke ili vodu na površini. Trag vjerojatno potječe iz vremena prije njegova nastanka, dok je još bio dio većeg tijela iz kojeg je poslije nastala obitelj asteroida Erigone. U unutrašnjosti tog tijela, vrlo rano u povijesti Sunčeva sustava, mogla je postojati tekuća voda.
Marchi objašnjava da sastav Donaldjohansona pokazuje kako je voda bila prisutna u ranoj fazi, ali nije snažno promijenila materijal. Po tome se ovaj asteroid razlikuje od Bennua i Ryugua, dvaju primitivnih asteroida na kojima su tragovi djelovanja vode izraženiji.
Donaldjohanson zato ne izgleda kao tijelo koje je voda duboko preoblikovala. Vrijednost ovog nalaza je u suptilnijem tragu: pokazuje da su i manja tijela iz asteroidnog pojasa mogla naslijediti materijal koji je u ranoj povijesti Sunčeva sustava bio u dodiru s tekućom vodom
Površina pokazuje da asteroid još nije miran
Fotografije snimljene tijekom preleta otkrile su neobičan oblik asteroida. Donaldjohanson se sastoji od dva kraterima obilježena režnja povezana glatkijim, užim područjem. Takav izgled upućuje na složenu povijest nakupljanja materijala, promjene rotacije i kasnijeg preoblikovanja površine.
Znanstvenici površine asteroida i drugih tijela često procjenjuju prema broju kratera. Što je površina starija i stabilnija, to bi na njoj trebalo biti više tragova udara različitih veličina. Kod Donaldjohansona se starost površine dobro uklapa u razdoblje od oko 155 milijuna godina.
No jedan detalj iznenadio je istraživače. Na asteroidu gotovo nema kratera manjih od 400 metara. Takvi bi se krateri trebali vidjeti ako površina miruje dovoljno dugo.
Manjak manjih kratera upućuje na pomicanje rastresitog materijala po površini. Taj materijal može zatrpati ili izbrisati pliće tragove udara, a vjerojatno objašnjava i glatki izgled suženog područja između dvaju režnjeva. Prema Marchiju, ti se procesi mogu odvijati u razmjerno kratkom razdoblju, kroz najviše nekoliko desetaka milijuna godina.
Lucy nastavlja prema fosilima nastanka planeta
Misija Lucy osmišljena je za proučavanje asteroida koji čuvaju tragove iz vremena nastanka planeta. Nazvana je po poznatom fosilu australopiteka Lucy, jednom od najvažnijih nalaza u povijesti proučavanja ljudske evolucije. Asteroid Donaldjohanson nosi ime američkog paleoantropologa Donalda Johansona, znanstvenika koji je otkrio taj fosil.
Nakon Donaldjohansona, Lucy nastavlja prema trojanskim asteroidima koji dijele Jupiterovu putanju oko Sunca. Ti se objekti smatraju ostacima iz rane faze Sunčeva sustava, pa bi mogli sadržavati podatke o materijalu od kojeg su nastajali planeti.
Rezultati preleta Donaldjohansona objavljeni su u časopisu Science. Već ovaj susret pokazuje koliko se podataka može izvući iz malog tijela koje je nastalo u sudaru: tragovi vode, oblik površine, promjene rotacije, nakupljanje režnjeva i procesi koji i danas preuređuju asteroidni materijal.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
Izvori i publikacija
The Lucy flyby of (52246) Donaldjohanson: A bilobed asteroid with tumbling rotation
Časopis / izvor: Science
