ESA-in svemirski teleskop Euclid pokazao je središte Mliječne staze u iznimnim detaljima. U mozaiku snimljenom tijekom samo 26 sati vide se deseci milijuna zvijezda, tamni oblaci u kojima nastaju nova sunca i guste zvjezdane populacije u galaktičkom središtu. No možda najzanimljivije u toj slici nije ono što se vidi, nego ono što je u njoj skriveno.
Jedna slika, deseci milijuna zvijezda
Tri godine nakon lansiranja, Euclid je pokazao prizor koji otvara drukčiji pogled na našu galaksiju. Njegov novi mozaik središta Mliječne staze nije samo lijepa svemirska fotografija. Riječ je o velikoj karti zvjezdanog okruženja u jednom od najgušćih i najzahtjevnijih područja naše galaksije.
U istom kadru nalaze se različite faze zvjezdanog života. Vide se tamni oblaci plina i prašine, mjesta na kojima se rađaju nove zvijezde. U drugim dijelovima slike nalaze se stare zvjezdane populacije, gusto sabijene u galaktičkoj izbočini, središnjem području Mliječne staze.
Takav prizor teško je svesti na običnu fotografiju. Euclid je u samo 26 sati prikupio podatke iz kojih se može čitati povijest zvijezda, njihova raspodjela i različita okruženja kroz koja galaksija prolazi tijekom vremena. No u toj gustoći svjetlosti krije se i nešto što teleskop ne može jednostavno snimiti kao točkicu na nebu.
Planeti.
Skriveni svjetovi koje ne možemo izravno vidjeti
U mozaiku se nalaze milijuni zvijezda, ali oko dijela njih mogu kružiti planeti koje ne vidimo izravno. Takvi svjetovi ne sjaje vlastitom svjetlošću i često su predaleko, premali ili preslabi da bi se mogli uočiti običnim promatranjem.
Zato astronomi koriste gravitaciju.
Metoda se zove gravitacijsko mikrolećenje. Kada jedna zvijezda iz naše perspektive prođe ispred druge, njezina gravitacija može nakratko pojačati ili promijeniti svjetlost udaljenije zvijezde u pozadini. Promjena je mala i privremena, ali u njoj se može kriti trag planeta.
Ako oko zvijezde koja prolazi ispred pozadinskog izvora kruži planet, i on svojom gravitacijom može ostaviti prepoznatljiv potpis u toj promjeni svjetlosti. Astronomi tako mogu otkriti daleke planete bez toga da ih ikada izravno vide. U nekim slučajevima moguće je procijeniti i njihovu masu.
To je posebno važno u područjima poput središta Mliječne staze, gdje je broj zvijezda golem. Što je više zvijezda u kadru, veća je šansa da će se dogoditi kratko poravnanje koje otkriva nevidljiv planet.
Planeti otkriveni samo pomoću gravitacije
Gravitacijsko mikrolećenje ne traži planete na isti način kao klasične metode koje prate zatamnjenje zvijezde kada planet prođe ispred nje. Ovdje nije presudno vidjeti planet ni njegovo kruženje oko zvijezde kroz više ponavljanja. Dovoljna je vrlo precizna promjena u svjetlu, kratki događaj u kojem gravitacija odradi posao koji oči teleskopa same ne mogu.
Zato se u Euclidovu mozaiku krije velik potencijal. Slika središta Mliječne staze nije samo popis zvijezda. Ona je polje u kojem se mogu tražiti prolazni signali, kratki bljeskovi i sitne promjene koje upućuju na planete skrivene u gužvi galaktičkog središta.
Ti svjetovi nisu prikazani kao jasne točke. Ne vidimo njihove površine, atmosfere ni orbite u klasičnom smislu. Vidimo učinak njihove gravitacije na svjetlost drugih zvijezda. Upravo zato je ova metoda toliko vrijedna: omogućuje astronomima da zavire u populaciju planeta koju bi inače bilo vrlo teško pronaći.
U toj slici, dakle, nisu skrivene samo zvijezde različite starosti. Skrivena je i moguća arhiva udaljenih planetarnih sustava.
Teleskop za tamni svemir okreće pogled prema našoj galaksiji
Euclid je prvenstveno osmišljen za jedno od najvećih pitanja moderne kozmologije: tamnu tvar i tamnu energiju. Njegova glavna zadaća jest istražiti kako je svemir građen na najvećim razmjerima i kako se njegova struktura mijenjala kroz vrijeme.
No ova snimka pokazuje da isti teleskop može otvoriti važno poglavlje i mnogo bliže nama, unutar same Mliječne staze. Dok istražuje velike kozmičke strukture, Euclid istodobno može pomoći astronomima da pronađu nevidljive svjetove u gustom zvjezdanom polju naše galaksije.
To je i najzanimljiviji obrat ove priče. Teleskop napravljen za tamnu tvar i tamnu energiju sada pokazuje koliko je bogato i skriveno područje koje nam je, barem naizgled, mnogo poznatije: središte vlastite galaksije.
Na slici vidimo more zvijezda. No prava priča možda se nalazi u sitnim promjenama njihove svjetlosti, ondje gdje gravitacija na trenutak otkrije planet koji bi inače ostao potpuno nevidljiv.