kozmos.hr
Svemir

Može li se Mjesec smatrati planetom?

Mjesec. Izvor: NASA / GSFC / Arizona State University.
objavljeno

Mjesec se okreće oko Zemlje i kao takav se smatra prirodnim satelitom. Unatoč tome, Mjesec je objekt planetarne mase i veći je od svih patuljastih planeta u Sunčevom sustavu.

Može li se Mjesec smatrati planetom?

Kratak odgovor je “ne”, no duži odgovor glasio bi “komplicirano je”. Mjesec se okreće oko Zemlje, a ne oko Sunca i kao takav po definiciji spada u prirodne satelite. Međutim, nije u potpunosti točno da se Mjesec vrti oko Zemlje. Mjesec se vrti oko središta mase ili baricentra sustava Zemlje i Mjeseca, a oba objekta zajedno se okreću oko Sunca (točnije – oko središta mase Sunčevog sustava).

Ipak, baricentar njihove mase nalazi se unutar Zemlje, na oko 4.670 kilometara od središta našeg planeta ili 74% Zemljinog polumjera. Prema Međunarodnoj astronomskoj uniji, kada se baricentar dvaju tijela planetarne mase ne nalazi unutar jednog od objekata, možemo govoriti o sustavu dvaju planeta ili “dvostrukom planetu”. Mjesec je tijelo planetarne mase odnosno satelitski planet prema geofizičkoj definiciji tog pojma, no zbog baricentra unutar Zemlje i dalje ostaje samo prirodnim satelitom.


No hoće li to zauvijek biti tako? Odgovor je “ne”. Mjesec se polako udaljava od Zemlje, brzinom od oko 3,8 centimetara godišnje. Nakon dovoljno dugog vremena središte mase više neće biti unutar Zemlje, što znači da bi Mjesec tehnički mogao postati tzv. dvostrukim planetom u budućnosti.

 

Vrti li se Mjesec oko Zemlje ili Sunca?

Zanimljivo je i da kada bismo bili u potpunosti precizni, čak se ni sami planeti Sunčevog sustava ne okreću oko središta Sunca. Planeti se okreću oko središta mase cijelog Solarnog sustava koje se s vremena na vrijeme nalazi izvan samog Sunca. To možete vidjeti i na priloženom videozapisu koji se fokusira na baricentar Jupitera, Saturna i Sunca (premda služi samo za ilustraciju i nije precizno skaliran).

Mjesečeva orbita oko Zemlje također se za ilustrativne svrhe često prikazuje u svojem relativnom odnosu na Zemlju tj. kao da je Zemlja stacionarna točka. Međutim, oba se tijela vrte oko Sunca (središta mase Sunčevog sustava), što znači da Mjesečev put u praksi izgleda spiralno.

Na koncu, i sam Sunčev sustav kruži oko središta Mliječne staze, što znači da kretnje svih tijela u praksi imaju spiralne oblike.

Kada bismo u obzir uzeli baricentre masa i kretanje samog Sunčevog sustava pa zatim pokušali zamisliti kako Mjesec doista putuje kroz svemir, zasigurno bi nas zaboljela glava. Pritom, treba uzeti u obzir da se Mjesec kreće na vrlo složen način jer na njega utječu i privlačne sile drugih gravitacijskih objekata, osobito Sunca čija je privlačna sila i jača od Zemljine (možemo reći da se Mjesec zapravo kreće oko Sunca, ali ga Zemlja zbog svoje blizine prisiljava da se vrti i oko nje).

Mjesečeva putanja eliptična je i nagnuta u odnosu na Zemljinu, a os vrtnje nije mu okomita na putanju. Prividni promjer mu je jednak prividnom promjeru Sunca, što omogućuje pomrčinu. Mjesec ima svoje silazne i uzlazne čvorove, a zanimljivo je i da se njegova najmanja udaljenost od Zemlje (perigej) mijenja od 356 410 km do 369 960 km, dok se najveća udaljenost (apogej) mijenja od 404,180 km do 406,740 km.


Njegov smjer kojim obilazi Zemlju isti je kao smjer kretanja Zemlje oko Sunca te Zemlje oko svoje osi. Zbog libracije (svojevrsnog njihanja Mjesečevog tijela u odnosu na promatrača na Zemlji) možemo promatrati oko 59% njegove površine, no ne i ostatak njegove tamne strane koja nikada nije okrenuta prema Zemlji.

Sustav Zemlja - Mjesec. Izvor: Wikimedia commons.
Sustav Zemlja – Mjesec. Izvor: Wikimedia commons.

Mjesec je veći od patuljastih planeta u Sunčevom sustavu

Mjesec je peti najveći prirodni satelit u Sunčevom sustavu (promjer 3,475 km), odmah iza Ganimeda (5,262 km), Titana (5,150 km), Kaliste (4,821 km) i Ia (3,643 km), a blizu su mu i Europa (3,122 km), Triton (2,707 km) i Titanija (1,578 km). Zanimljivo je da, iako su Ganimed i Titan prirodni sateliti, oni su zapravo veći od Merkura (4,879 km) i tek nešto manji od Marsa (6,779 km). Patuljasti planeti su redom manji od niza najvećih prirodnih satelita: Erida (2,326 km), Pluton (2,302 km), Haumea (1,960 km), Makemake (1,420 km) i Cerera (946 km).

Zemlja, Venera, Mars, prirodni sateliti i patuljasti planeti prema veličini. Izvor: Wikimedia commons.
Zemlja, Venera, Mars, prirodni sateliti i patuljasti planeti prema veličini. Izvor: Wikimedia commons.

Pluton također ima svoj prirodni satelit Haron (603 km) čiji se baricentar mase nalazi u slobodnom prostoru izvan Plutona te bi kao takav, prema Međunarodnoj astronomskoj uniji, jednog dana ipak mogao postati patuljasti planet. Sve ovisi o tome kako će se ubuduće definirati pojam prirodnog satelita u odnosu na baricentar.

Izvor: Reddit.com.
Sunčev sustav i prirodni sateliti. Izvor: Reddit.com.

Čovjek koji je denominirao Pluton sada predlaže novi planet u Sunčevom sustavu

Što je točno “planet”?

Prema pojednostavljenoj definiciji Međunarodne astronomske unije (Prag 2006.), planet je nebesko tijelo u orbiti oko Sunca koje ima dovoljnu masu da zahvaljujući vlastitoj gravitaciji poprimi okrugli oblik te u svojoj okolini nema objekt slične veličine. Ova definicija morala je doći nakon što je postalo jasno da postoji veliki pojas ledenih objekata izvan orbite Neptuna te da je Pluton samo jedan od njih. Sateliti, dakako, nisu ušli u definiciju, međutim činjenica jest da nas Mjesec može naučiti mnogo o tome kako se planeti formiraju i razvijaju.

Kao što smo objasnili, Mjesec je objekt planetarne mase, a uz to je i diferencirano stjenovito tijelo, što ga čini satelitskim planetom. Mjesec je nastao nakon što se objekt veličine Marsa sudario sa Zemljom u davnoj prošlosti.

Mjesec je najveći i nasvjetliji objekt na našem noćnom nebu te pomaže Zemlji da bude pogodnija za život, ublažavajući Zemljinu vrtnju oko svoje osi i osiguravajući stabilniju klimu. Mjesec je također odgovoran za plimu i oseku.

Mjesec poput Zemlje i većine planeta, ima koru, plašt i jezgru. Uzorci s misije Apollo, pomogli su nam da shvatimo proces formiranja i diferencijacije ovih unutarnjih slojeva, što je uobičajeno za sve planete. Drugim riječima, Mjesec se fomirao na isti način kao što se formiraju planeti. Planeti imaju aktivnu geologiju, a velike tamne mrlje na Mjesecu dokaz su da je ondje nekoć tekla lava odnosno da je Mjesec imao vulkane. Mjesec također ima potrese dan-danas, što je još jedan dokaz da geološki nije mrtav te da se ponaša gotovo isto kao planet. Iz tog nam razloga proučavanje Mjeseca pomaže u razumijevanju kako funkcionira bilo koji planet.

Je li Mjesec formiran u svega nekoliko sati?

Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram

t.me/kozmoshr

Izvori:

Philip T. Metzger, W.M. Grundy, Mark V. Sykes, Alan Stern, James F. Bell, Charlene E. Detelich, Kirby Runyon, Michael Summers, Moons are planets: Scientific usefulness versus cultural teleology in the taxonomy of planetary science, Icarus, Volume 374, 2022, 114768, ISSN 0019-1035, https://doi.org/10.1016/j.icarus.2021.114768.

Tate K. (21. studenog 2012.), Dwarf Planets of Our Solar System (Infographic), Space.com (pristup 16. prosinca 2022.)

Cohen B. (10. srpanj 2009), Is the Moon a Planet,Too?, Blogs.nasa.gov (pristup 16. prosinca 2022.)

Anonymous (Unknown), Earth’s Moon – Moon of Earth – Overview, Solarsystem.nasa.gov. (pristup 16. prosinca 2022.)

Howell E. (27. siječnja 2015.), Is The Moon A Planet?, Universetoday.com (pristup 16. prosinca 2022.)

Anwar S. (6. studenog 2018.) List of Biggest Natural Satellite in the Solar System, Jagranjosh.com (pristup 16. prosinca 2022.)

Ja sam Matija Klarić.
Student sam Ekonomskog fakulteta, a u slobodno se vrijeme bavim volonterstvom te istraživanjem, čitanjem i pisanjem o mojim omiljenim temama; svemiru, astronomiji, astrofizici i tehnologiji.

Pratite Kozmos na Google Vijestima.