Matematički model otkriva koliko je nastanak života zapravo nevjerojatan

Što je potrebno da iz nežive tvari nastane život? To pitanje progoni znanstvenike već desetljećima, ali nova analiza s Imperial Collegea u Londonu pokazuje da je odgovor možda još složeniji nego što se mislilo.

Fizičar i biološki teoretičar dr. Robert G. Endres upotrijebio je matematičke alate teorije informacija kako bi ispitao koliko je vjerojatno da se prvi oblik života, protostanica, mogao spontano sastaviti iz jednostavnih kemikalija na ranoj Zemlji. Njegov zaključak: šanse su zapanjujuće male.

Kaos, entropija i algoritamski zid

Studija objavljena u srpnju 2025. na otvorenom serveru arXiv sugerira da je formiranje strukturiranih bioloških informacija pod prebiotičkim uvjetima ekstremno teško. Endres se koristio pojmovima algoritamske složenosti kako bi procijenio koliko “instrukcija” treba da se iz neživih molekula sastavi samoodrživa stanica.

Kako se razina složenosti povećava, šansa da se nasumičnim kemijskim reakcijama stvori funkcionalni sustav dramatično opada, poput pokušaja da se nasumičnim bacanjem slova ispiše smislen znanstveni članak.

Poseban izazov leži u prirodnoj sklonosti sustava prema rastu entropije, odnosno nereda. Život, za razliku od toga, zahtijeva visoko organiziranu arhitekturu: membranu, mehanizme razmjene energije, nasljedne molekule i stabilne uvjete za umnažanje.

Pitanja bez lakih odgovora

Endresova analiza ne tvrdi da je spontani nastanak života nemoguć, ali pokazuje da su dosadašnji modeli možda podcijenili informatičku i strukturnu barijeru. Ako život zaista nastane sam od sebe, tada mora postojati nepoznati fizički princip koji omogućuje prevladavanje tih matematičkih ograničenja.

Iako spekulativna, autor ne isključuje mogućnost tzv. usmjerene panspermije, hipoteze koju su još 1970-ih predložili Francis Crick i Leslie Orgel. Ona sugerira da bi život na Zemlju mogao biti namjerno donesen od strane napredne izvanzemaljske civilizacije. Endres ipak upozorava da takvo rješenje krši znanstveni princip poznat kao Occamova britva, prema kojemu su jednostavnija objašnjenja uvijek poželjnija.

Fizika, algoritmi i početak svega

U središtu rada nalazi se ideja da bi razumijevanje nastanka života trebalo uključivati ne samo kemiju i biologiju, već i stroge matematičke principe. Umjesto nagađanja o slučajnim molekulama koje se “same slože”, Endres inzistira na kvantificiranju informacija potrebnih za takav proces.

Studija tako ne nudi gotov odgovor, već okvir za postavljanje pravih pitanja: kako je moguće da se u ograničenom vremenu i prostoru formira sustav koji prkosi entropiji i sam sebe replicira?

Endresov pristup daje novu ozbiljnost raspravi o podrijetlu života. Time se pomiče fokus s romantičnih scenarija o “iskri života” prema strogom ispitivanju uvjeta pod kojima je nešto takvo uopće moguće.

U konačnici, ova analiza podsjeća da su neka od najvažnijih pitanja o našem postojanju još uvijek otvorena. No sada ih barem možemo postavljati s više preciznosti, i manje iluzija.