Dark Energy Camera snimila je molekularni oblak Corona Australis, jedno od nama najbližih područja u kojima nastaju zvijezde. U istom se kadru vidi i kuglasti skup NGC 6723, koji se nalazi mnogo dalje i s oblakom nije fizički povezan.
Corona Australis udaljen je oko 430 svjetlosnih godina od Zemlje, dok je NGC 6723 udaljen približno 29.000 svjetlosnih godina. Njihova prividna blizina na fotografiji posljedica je toga što se sa Zemlje vide u gotovo istom smjeru.
Snimka je nastala kamerom DECam, postavljenom na četverometarski teleskop Víctor M. Blanco u Međuameričkom opservatoriju Cerro Tololo u Čileu. Kamera ima 570 megapiksela, 74 detektora i leću promjera gotovo jednog metra, što joj omogućuje snimanje velikih dijelova neba uz vrlo mnogo detalja.
Jedno od najbližih područja nastanka zvijezda
Molekularni oblak Corona Australis nalazi se u zviježđu Južna kruna i proteže se na približno 16 svjetlosnih godina. Riječ je o hladnom i gustom području plina i prašine u kojem se pod djelovanjem gravitacije stvaraju nove zvijezde.
Lijevom stranom snimke dominira sustav R Coronae Australis. Čine ga dvije mlade zvijezde koje zajedničko središte obilaze za 43 do 47 godina. Veća zvijezda još se nalazi u ranoj fazi razvoja i nije započela stabilnu fuziju vodika u jezgri, dok je njezin pratitelj crveni patuljak.
R Coronae Australis jedna je od najuočljivijih zvijezda u tom području, ali velik dio njezine svjetlosti zaklanjaju plin i prašina. Okolni materijal istodobno raspršuje dio zvjezdane svjetlosti i tako oblikuje svijetle strukture koje se vide na snimci.
Mlade zvijezde osvjetljavaju okolni plin i prašinu
Svjetlost sustava R Coronae Australis odbija se od obližnje prašine i stvara refleksijsku maglicu. Ultraljubičasto zračenje mlade zvijezde ionizira dio okolnog plina, koji zatim počinje zračiti vlastitu svjetlost. Te se strukture zajedno označavaju kao NGC 6729.
NGC 6729 mijenja sjaj i izgled, dijelom zbog gibanja zvijezda unutar sustava i promjenjive količine materijala koji zaklanja njihovu svjetlost. U istom području nalaze se refleksijske maglice NGC 6726, NGC 6727 i IC 4812, vidljive kao svijetloplavi i bež dijelovi oblaka prošarani tamnim područjima prašine.
Svemirski teleskop James Webb takva područja promatra u infracrvenom dijelu spektra, koji može prodrijeti kroz dio prašine i otkriti mlade zvijezde skrivene u oblacima. Njegova su opažanja, primjerice, otkrila detalje nastanka zvijezda u skupu Pismis 24.
Zvijezde se ne stvaraju u svim molekularnim oblacima na jednak način. U nekim područjima proces može pokrenuti i sudar velikih oblaka plina, što pokazuje ranije istraživanje jednog takvog sustava u Mliječnoj stazi.
NGC 6723 nalazi se mnogo dalje
U gornjem desnom dijelu snimke vidi se kuglasti skup NGC 6723, poznat i pod engleskim nadimkom Chandelier Cluster. Iako izgleda kao dio istog područja, od molekularnog oblaka Corona Australis dijele ga deseci tisuća svjetlosnih godina.
Kuglaste skupove čine desetci tisuća, a ponekad i milijuni zvijezda povezani gravitacijom. Najgušće su raspoređene prema središtu, zbog čega skupovi na snimkama izgledaju poput zbijenih kugli svjetlosti.
NGC 6723 nalazi se približno 29.000 svjetlosnih godina od Zemlje. Molekularni oblak u prednjem dijelu snimke udaljen je samo oko 430 svjetlosnih godina, pa ta dva objekta nisu nastala zajedno niti međusobno utječu jedan na drugi.
Gustoća zvijezda u kuglastim skupovima velik je izazov i za suvremene teleskope. Koliko ih je teško pojedinačno razlučiti pokazala su opažanja kojima je Opservatorij Vera Rubin identificirao tisuće zvijezda u skupu 47 Tucanae.
Kamera izgrađena za proučavanje tamne energije
DECam je prvotno razvijen za Dark Energy Survey, projekt čiji je cilj bio proučavanje širenja svemira i raspodjele galaksija. Nakon završetka tog pregleda kamera je nastavila služiti za različita astronomska istraživanja.
Njezino veliko vidno polje omogućuje da se na jednoj snimci obuhvate prostrani oblaci plina i prašine, guste skupine zvijezda i udaljeni pozadinski objekti. Nova fotografija pokazuje koliko takav kadar može zavarati promatrača: Corona Australis i NGC 6723 izgledaju blisko, premda se nalaze na potpuno različitim udaljenostima.
Snimku i pojedinosti o prikazanim objektima objavio je NSF NOIRLab. Sličnu širinu i količinu detalja pruža i snimka Maglice Lambda Centauri od 1,5 milijardi piksela, na kojoj su zabilježeni mlade zvijezde, sjajni plin i tamni oblaci prašine.
