Rano jutro u veljači 2025. donijelo je neugodno iznenađenje Adamu Boruckom, vlasniku skladišta u Poljskoj. Kako prenosi Universe Today, u blizini skladišta pronašao je pougljenjeni metalni spremnik promjera oko metar i pol. Tijekom noći pao je iz orbite, kao ostatak rakete Falcon 9 koja nije uspjela izvesti kontrolirani povratak u Tihi ocean. Komad svemirskog otpada oštetio je električnu opremu i dio betonske podloge.
Nitko nije ozlijeđen, no ostalo je visjeti pitanje na koje međunarodno pravo nema jasan odgovor: tko je odgovoran kada hardver privatne svemirske kompanije padne na tuđe zemljište?
Teret odgovornosti u zastarjelom sustavu
Analiza koju je provela Elisa Leoni pokazuje koliko se teško današnja komercijalna svemirska industrija uklapa u okvir Konvencije o međunarodnoj odgovornosti za štetu koju uzrokuju svemirski objekti iz 1972. godine, piše Universe Today. Dokument je nastao u doba kada su u svemir letjele isključivo države, što se vidi u svakoj njegovoj odredbi.
Prema tim pravilima, međunarodnu odgovornost snose države, čak i kada su operateri misija privatne tvrtke. U slučaju poljskog incidenta, Borucki bi odštetu mogao tražiti jedino ako Poljska podnese službeni zahtjev Sjedinjenim Državama kao “državi lansiranja”, budući da je raketa poletjela iz Kalifornije. Pojedinci nemaju nikakav izravni pravni mehanizam na međunarodnoj razini. Njihova prava ovise isključivo o spremnosti njihove države da pokrene postupak, a ne o bilo kakvom zajamčenom pravnom putu.
Ovakav model sve je teže održiv u doba u kojem komercijalni subjekti obavljaju velik dio lansiranja, a orbitalni promet raste iz mjeseca u mjesec.
Sve više lansiranja, sve veći rizik
Zahvaljujući nižim troškovima lansiranja i razvoju privatnih konstelacija, oko Zemlje danas kruže deseci tisuća aktivnih i neaktivnih satelita. Svakog mjeseca dio svemirskog otpada ponovno ulazi u atmosferu. Većina sagori u potpunosti, no veći objekti sve češće dosegnu tlo.
Uništenje drugog stupnja Falcona 9 dogodilo se nakon što je došlo do curenja tekućeg kisika, zbog čega stupanj nije uspio izvesti planiranu deorbitnu paljevinu. Neuspjelo kočenje dovelo je do nekontroliranog povratka i pada u Poljskoj. S porastom broja komercijalnih misija vjerojatnost sličnih događaja raste, dok pravni sustav i dalje počiva na pretpostavci da je svemirska djelatnost isključivo državni posao.
Kako se države prilagođavaju novoj stvarnosti
Leoni u radu objavljenom u časopisu Acta Astronautica ističe da neke države pokušavaju popuniti praznine koje međunarodni okvir nikada nije predvidio. Najdalje je otišla Italija, čiji Zakon o svemiru iz 2025. uvodi obvezno osiguranje za svemirske operatore i omogućuje žrtvama da izravno potražuju naknadu od osiguravatelja. Talijanskim državljanima daje i pravo na nadoknadu od vlastite države, čak i kada međunarodni zahtjev nije pokrenut.
Takva rješenja stvaraju zaštitni sloj koji trenutni međunarodni sustav ne nudi, posebno u razdoblju ubrzanog širenja privatnih svemirskih projekata.
Poljski slučaj služi kao jasan podsjetnik što je u igri. Aktivnosti u orbiti sve su intenzivnije, krhotine sve češće preživljavaju ponovni ulazak, a praznina između pravnog okvira starog pola stoljeća i današnjih operativnih stvarnosti sve se brže širi. Upravo u toj praznini nalaze se ljudi poput Boruckog, koji se preko noći mogu naći licem u lice s posljedicama svemirskih aktivnosti, bez jasnog puta do odštete.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
