Profesor Avi Loeb u razgovoru s Peterom Doocyjem u emisiji “The Sunday Briefing” na Fox Newsu naglasio je da je temelj znanosti spremnost na učenje, a ne sigurnost vlastitog znanja. Isto smo zaključili i u našoj e-mail raspravi. Prema Loebovu tumačenju, kada su pojedini stručnjaci odmah proglasili 3I/ATLAS običnim kometom bogatim vodenim ledom, djelovali su poput sustava umjetne inteligencije koji samo ponavljaju uzorke iz svoje baze podataka. Ta se baza desetljećima gradila na promatranju ledenih tijela u Sunčevu sustavu. Loeb podsjeća na jednostavnu činjenicu: čovječanstvo je u svemir poslalo brojne tehnološke objekte i upravo takvi artefakti moraju biti dio usporedne građe kada se proučavaju međuzvjezdani putnici.
Početkom 2025. situacija je to slikovito potvrdila. Dana 2. siječnja Minor Planet Center, službeno tijelo Međunarodne astronomske unije za katalogiranje nebeskih objekata, evidentirao je novi “asteroid blizu Zemlje”. Dan kasnije ustanovljeno je da taj objekt prati istu putanju kao Tesla Roadster koji je SpaceX lansirao 2018. na raketi Falcon Heavy. Odmah je izbrisan iz kataloga, jer nije bio stijena nego automobil.
Loeb zatim podsjeća na statistiku. Mliječna staza sadrži oko sto milijardi zvijezda nalik Suncu, a otprilike desetina njih vjerojatno ima stjenoviti planet veličine Zemlje unutar nastanjive zone. Ako se u svakoj od tih milijardi situacija baci “kocka” evolucije, vjerojatno postoje civilizacije s naprednijim svemirskim tehnologijama od naše, piše Loeb. Većina zvijezda starija je od Sunca milijardama godina, a u milijardu godina naša sonda Voyager, izgrađena tehnologijom iz sedamdesetih, može prijeći širinu galaktičkog diska. U takvom vremenskom okviru dovoljno je mogućnosti da artefakti iz drugih zvjezdanih sustava stignu do našeg. Ključno je pitanje bi li ih stručnjaci prepoznali ako im referentni okvir uključuje samo ledene komete.
Loeb misli da ne bi.
Dvanaest opaženih anomalija
Kako bi pokazao širinu problema, Loeb navodi dvanaest osobitosti 3I/ATLAS-a koje smatra da su anomalije:
-
Objekt se kreće retrogradnom putanjom koja je poravnata s ekliptikom unutar pet stupnjeva, što ima vjerojatnost od samo 0,2 posto.
-
U srpnju i kolovozu, kao i početkom studenoga 2025., opažen je mlaz okrenut prema Suncu, takozvani antirep, koji nije rezultat perspektive. Takvo ponašanje ne nalazimo kod uobičajenih kometa redovito.
-
Jezgra objekta procijenjena je oko milijun puta masivnija od 1I/ʻOumuamue i tisuću puta masivnija od 2I/Borisova, a pritom se kreće većom brzinom od oboje. Vjerojatnost takve kombinacije manja je od 0,1 posto.
-
Vrijeme dolaska mglo bi se reći da izgleda kao da je podešeno tako da objekt prođe unutar nekoliko desetaka milijuna kilometara od Marsa, Venere i Jupitera te da za vrijeme perihela ostane nevidljiv sa Zemlje. Izračunata vjerojatnost iznosi samo 0,005 posto.
-
Analiza plinovitog repa pokazala je znatno više nikla nego željeza, uz omjer nikla i cijanida koji je višestruko veći od svega što je dosad izmjereno kod kometa, uključujući 2I/Borisov. Vjerojatnost takvog kemijskog potpisa manja je od 1 posto.
-
U istom plinovitom oblaku detektirano je samo četiri posto vode po masi, što je iznimno neuobičajeno za komete.
-
Objekt pokazuje izrazito veliku negativnu polarizaciju svjetlosti, neviđenu kod poznatih kometa. I ta se pojava procjenjuje s vjerojatnošću manjom od 1 posto.
-
Dolazi iz smjera koji se poklapa s pozicijom radio signala “Wow!” unutar devet stupnjeva, uz statističku vjerojatnost od 0,6 posto.
-
U blizini perihela posvijetlio je brže od bilo kojeg poznatog kometa i pritom bio plaviji od Sunca.
-
Kombinacija sunčevih i protusolarnih mlazova zahtijeva površinu jezgre koja bi morala biti znatno veća od opažene da bi apsorbirala dovoljno energije za isparavanje leda potrebnog za takvu količinu izbačenog materijala.
-
U blizini perihela mjerena je negravitacijska akceleracija koja bi zahtijevala isparavanje najmanje 13 posto ukupne mase objekta, dok preliminarne snimke pokazuju da je ostao cjelovit i nije se raspao.
-
Uski, jasno usmjereni mlazovi ostaju stabilni na udaljenosti većoj od milijun kilometara u različitim smjerovima u odnosu na Sunce, iako objekt ima izmjerenu rotaciju.
Loeb smatra da zanemarivanje ovih podataka znači propuštanje dviju važnih prilika.
Znanost kao proces, a ne gotov proizvod
Prva prilika odnosi se na način na koji javnost doživljava znanost. Ljudi žele vidjeti proces, traženje dokaza i rješavanje zagonetki. Taj pristup je ono što znanost čini živom. Povijest nam pokazuje koliko često nova opažanja mijenjaju granice poznatog. Kvantna mehanika je prije sto godina otkrila fiziku koja je bila suprotna intuiciji i čak je odbijana od strane Alberta Einsteina.
Unatoč tim lekcijama, suvremena znanstvena zajednica često bira sigurniji put. Podaci se predstavljaju tek kada je postignut konačan zaključak, a javnosti se obraća kao učionici u kojoj stručnjaci prenose gotove odgovore, kaže Loeb. Takav pristup održava sliku o znanosti kao o krugu odabranih, iako je realnost drukčija. Glavne teorijske ideje često se pokažu pogrešnima. Einstein je godinama tvrdio da kvantna mehanika nema udaljeno djelovanje, a dovodio je u sumnju i postojanje crnih rupa i gravitacijskih valova. Supersimetrija je bila dominantna hipoteza desetljećima, a potom ju je CERN-ov Veliki hadronski sudarač praktički isključio. Ni teorija struna, usprkos desetljećima rada, nije ponudila jedinstivu i provjerljivu prognozu.
Loeb tvrdi da svojim javnim raspravama o 3I/ATLAS-u želi naglasiti upravo to. Anomalije su početna točka, a ne problem. Svaka je hipoteza privremena, svaka čeka novu provjeru. Kako kaže, svakodnevno prima stotine poruka, uključujući i pisma roditelja čija djeca žele postati znanstvenici jer su prvi put vidjela znanstveni proces u nastajanju.
Potraga za životom ne treba biti ograničena
Druga propuštena prilika tiče se prioriteta moderne astrobiologije. Američko desetgodišnje izvješće za astronomiju i astrofiziku iz 2020. godine postavilo je potragu za mikrobima kao glavni ciljni zadatak, uz planove za svemirski teleskop Habitable World Observatory vrijedan više od deset milijardi dolara. U takvom okviru potraga za tehnološkim potpisima gurnuta je sa strane.
Loeb smatra da to nije razumno. Čak i ako su mikrobi daleko brojniji, tehnološki potpisi mogli bi biti lakši za prepoznati. Najbolja strategija bila bi razvijati oba smjera istodobno, jer javnost snažno podupire potragu za izvanzemaljskom inteligencijom, a upravo građani financiraju znanost.
Međuzvjezdani objekti otvaraju jedinstvenu mogućnost. Baš kao što je misija OSIRIS-REx uzela uzorak s asteroida Bennu i vratila ga na Zemlju, mogli bismo jednoga dana sletjeti na međuzvjezdanu stijenu i donijeti njezin materijal u laboratorij. Uzorak bi možda otkrio osnovni materijal života iz druge zvijezde. A ako se pak radilo o tehnološkom artefaktu, naučili bismo mnogo više. U tom slučaju Loeb postavlja pitanje koje zvuči jednostavno, ali ima dubinu znanstvene fantastike: ako se na površini takvog objekta pronađu tipke, treba li ih pritisnuti ili ne?
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
