Zaboravite na trenutak asteroide iz našeg susjedstva. Prava gužva odvija se u sjeni, a glavni akteri su gosti iz drugih zvjezdanih sustava. Prema novoj, fascinantnoj analizi poznatog harvardskog profesora Avi Loeba, unutar Zemljine orbite oko Sunca u svakom se trenutku nalazi nevjerojatnih 35 milijuna međuzvjezdanih objekata veličinem makar jednog metra. Ovi tihi putnici, koji su prešli nezamislive udaljenosti da bi stigli do nas, mogli bi skrivati tajne o postanku drugih svjetova, a možda čak i tehnološke potpise izvanzemaljskih civilizacija.
Ovo otkriće ne samo da mijenja naše razumijevanje gustoće prometa u Sunčevom sustavu, već otvara i potpuno novo poglavlje u potrazi za odgovorom na vječno pitanje: jesmo li sami?
Detektori koje nismo očekivali
Dok veliki teleskopi poput opservatorija Rubin u Čileu pretražuju nebo tražeći objekte veće od stotinu metara, divove veće od SpaceX-ovog Starshipa, manji uljezi često prolaze neopaženo. Srećom, imamo jedan detektor koji radi 24 sata dnevno: Zemljinu atmosferu. Kada objekt promjera tri metra udari u naš planet, trenje zraka stvara vatrenu kuglu čija energija može biti usporediva s atomskom bombom bačenom na Hirošimu.
Takve eksplozije ne promiču budnom oku američkih vladinih satelita, čija je primarna zadaća detekcija lansiranja balističkih projektila. Kada se utvrdi da nije riječ o vojnoj prijetnji, podaci o tim vatrenim kuglama završavaju u NASA-inom katalogu CNEOS. Upravo su u toj bazi podataka profesor Loeb i njegov postdoktorand Richard Cloete pronašli dva nova kandidata za međuzvjezdane meteore.
Koristeći novi model kalibracije nesigurnosti iz 2025. godine, identificirali su dva događaja koja su se kretala brzinama koje nedvojbeno nadmašuju brzinu bijega iz Sunčevog sustava. Prvi, nazvan CNEOS-22, eksplodirao je iznad istočnog tropskog Pacifika u srpnju 2022., dok je drugi, CNEOS-25, detektiran iznad Barentsovog mora u Arktiku 12. veljače 2025. godine. Riječ je o objektima promjera 1,8 i 1,2 metra, čija brzina i putanja jasno govore: oni nisu odavde.
Matematika kozmičkog prometa
Statistika je ovdje neumoljiva. S obzirom na to da smo u samo sedam godina detektirali dva ovakva uljeza, izračunata stopa sudara sugerira da se unutar jedne astronomske jedinice (udaljenost Zemlja-Sunce) nalazi oko 8,4 milijuna takvih objekata po kubnoj astronomskoj jedinici. Kada se to preslika na volumen unutar Zemljine orbite, dolazimo do brojke od 35 milijuna.
Ukupna masa ovih “kamenčića” je zapanjujuća, oko sto bilijuna tona međuzvjezdanog materijala. Zanimljivo je da se ova masa savršeno poklapa s ukupnom masom većih, kilometarskih međuzvjezdanih objekata poput poznatog 3I/ATLAS-a. Činjenica da je gustoća mase ista za male i velike objekte sugerira intrigantnu mogućnost: manji objekti vjerojatno su krhotine nastale raspadom onih većih.
Profesor Loeb, poznat po svojim provokativnim teorijama, ne staje samo na analizi podataka. U nadolazećim mjesecima planira osigurati financiranje za oceanske ekspedicije koje bi pokušale pronaći ostatke CNEOS-22 i CNEOS-25. Radioaktivno datiranje tih materijala moglo bi nam otkriti koliko su dugo putovali kroz međuzvjezdani prostor i odakle su krenuli.
No, prava nagrada bila bi pronaći nešto što nije prirodnog podrijetla. Loeb povlači paralelu s našim sondama Voyager. Za nekoliko milijardi godina, kada Voyager 1 i 2 pređu većinu Mliječne staze, jedan od njih mogao bi udariti u nastanjivi egzoplanet. Lokalni astronomi vidjeli bi neobičnu vatrenu kuglu. Skeptici bi tvrdili da je to samo kamen, no onaj tko bi se odvažio istražiti mjesto pada, pronašao bi Zlatnu ploču s pozdravima na 55 zemaljskih jezika. Pronalazak takvog “Voyagera” na Zemlji bio bi konačni dokaz da nismo sami.
Ignoriranje prijetnji s neba nije dobro završilo za dinosaure prije 66 milijuna godina. Do sada smo se fokusirali na stijene iz našeg sustava, no vrijeme je da proširimo vidike. Svemir nam šalje pakete na kućni prag, a možda je vrijeme da napokon provjerimo što je u njima.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
