Japanska letjelica Hayabusa2 već godinama putuje prema objektu 1998 KY26, sićušnom tijelu koje bi trebala dosegnuti 2031. godine. U planu je bio susret s jednim od najmanjih asteroida koje je neka svemirska misija ikada posjetila. No nova studija sada otvara neobičnu mogućnost: objekt prema kojem leti Hayabusa2 možda uopće nije prirodno svemirsko tijelo, nego izgubljeni ostatak jedne sovjetske misije iz vremena Hladnog rata.
Cilj koji je odjednom postao mnogo čudniji
Hayabusa2 već ima veliko mjesto u povijesti istraživanja asteroida. Letjelica Japanske svemirske agencije JAXA prikupila je uzorke s asteroida Rzyugu, poslala ih na Zemlju 2020. godine i zatim nastavila putovanje kroz Sunčev sustav. Umjesto završetka misije, dobila je novi zadatak: susret s malim asteroidom 1998 KY26 početkom idućeg desetljeća.
Taj je objekt dugo izgledao kao zahtjevan, ali jasan cilj. Riječ je o vrlo malom tijelu blizu Zemljine orbite, dovoljno sitnom da ga je teško promatrati sa Zemlje i dovoljno brzom da će pristup letjelice tražiti iznimno precizno planiranje.
Zatim su novija opažanja promijenila sliku.
Astronomi koji su ga promatrali pomoću teleskopa VLT Europskog južnog opservatorija zaključili su da je 1998 KY26 manji nego što se ranije procjenjivalo. Promjer mu je oko 11 metara. To znači da je tek nešto veći od same Hayabuse2. Usto se okreće brže nego što se očekivalo, a površina mu odbija više svjetlosti od ranijih pretpostavki. JAXA potvrđuje da je Hayabusa2 u produljenoj misiji i da bi nakon preleta asteroida Torifune, odnosno 2001 CC21, trebala stići do 1998 KY26 2031. godine.
Za misiju je to ozbiljan tehnički izazov. Za znanstvenike je nešto drugo: neugodna mala zagonetka.
Jedanaest metara, brz okretaj i previše pitanja
Mali asteroidi nisu nužno čvrste stijene. Mnogi su nakupine krhotina, prašine i kamenja koje gravitacija drži na okupu. Kod takvih objekata brzina rotacije postaje važna jer prebrzo okretanje može razotkriti koliko je tijelo doista stabilno.
1998 KY26 tu postaje zanimljiv. Objekt je vrlo malen, brzo se okreće i sjajniji je nego što se očekivalo. Promjene njegova sjaja također upućuju na izdužen oblik. Ni jedna od tih pojedinosti sama po sebi ne dokazuje ništa neobično. Priroda često proizvodi objekte koji se ne uklapaju uredno u prve procjene.
Ali u ovom slučaju postoji još jedan sloj priče.
Nova studija razmatra hipotezu da 1998 KY26 možda nije običan asteroid, nego objekt ljudskog podrijetla. Autori ne tvrde da je to dokazano. Njihov rad postavlja pitanje koje zvuči gotovo nevjerojatno: može li cilj Hayabuse2 zapravo biti sovjetska letjelica Phobos 1, izgubljena 1988. tijekom misije prema Marsovu mjesecu Fobosu?
Stara sovjetska misija u novoj priči
Phobos 1 lansiran je 7. srpnja 1988. godine. Trebao je istraživati Fobos, jedan od dvaju Marsovih mjeseca. Misija je, međutim, završila nakon samo nekoliko mjeseci. Letjelica je prestala odgovarati na naredbe sa Zemlje nakon pogrešno poslane zapovijedi, što je u povijesti svemirskih misija ostalo kao jedan od onih primjera u kojima sitna pogreška ima goleme posljedice.
Desetljećima poslije, autori novog rada usporedili su moguću putanju izgubljene letjelice s putanjom objekta 1998 KY26. Prema njihovom modelu, dva potisna manevra mogla bi uskladiti orbitu Phobosa 1 s današnjim položajem objekta koji Hayabusa2 treba posjetiti. Navode i da bi potrebna promjena brzine mogla biti unutar mogućnosti pogonskog sustava koji je Phobos 1 nosio.
To ne znači da je slučaj riješen. Putanju je moguće matematički uskladiti, ali to još ne dokazuje identitet objekta. Potrebno je objasniti zašto bi izgubljena letjelica izvela takve manevre, koliko su ulazne pretpostavke pouzdane i mogu li prirodna objašnjenja jednako dobro objasniti opažanja.
Ipak, hipoteza privlači pažnju jer se uklapa u nekoliko neobičnih svojstava objekta: relativno velik sjaj, stabilnost unatoč brzom okretanju i mogući izduženi oblik. Sve se to može pokazati prirodnim. Ali dovoljno je neobično da se pitanje više ne može odbaciti samo kao igra mašte.
Odgovor neće dati dodatna rasprava o modelima, nego susret izbliza. Ako Hayabusa2 stigne do 1998 KY26 prema planu, letjelica će 2031. prvi put vidjeti objekt koji je zasad tek slaba točka u teleskopskim opservacijama.
Tada će se moći provjeriti je li riječ o neobično malom asteroidu, tamnom kometu bez vidljive aktivnosti ili o nečemu znatno rjeđem: ostatku ljudske tehnologije koji je desetljećima kružio Sunčevim sustavom pod asteroidnom oznakom
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
