Kako bi se u potpunosti razumjelo podrijetlo ove misteriozne svjetlosne točke, znanstvenici će provesti daljnja istraživanja, uključujući potencijalna promatranja s još većom preciznošću.
Zamislite dva masivna titana u svemiru, čija gravitacijska privlačnost razara sve pred sobom. Ne kao sumo borci na Zemlji, već kao dva titanska vrtloga koja se približavaju jedan drugome, pripremajući se za sudar koji će osloboditi sile jače od bilo čega poznatog u svemiru. Ovaj kozmički ples dviju supermasivnih crnih rupa detektiran je na udaljenosti od 300 svjetlosnih godina koristeći NASA-in svemirski teleskop Hubble i Chandra opservatorij.
‘Zakopane’ duboko u središtu dviju galaksija koje se sudaraju, ove crne rupe sjaje u svojoj moći dok proždiru ogromne količine plina i prašine. Te ih tvari pretvaraju u aktivne galaktičke jezgre (AGN), što ih čini jednim od najsjajnijih objekata u svemiru. Ovaj par najbliži je dosad otkriven u lokalnom svemiru, pružajući znanstvenicima rijedak uvid u galaktičke sudare koji su bili češći u ranom svemiru.
Neočekivano otkriće
Neočekivano otkriće potreslo je svijet astronomije. Svemirski teleskop Hubble zabilježio je tri neobične svjetlosne točke u galaksiji MCG-03-34-64, sugerirajući koncentraciju svijetlećeg kisika unutar malog dijela svemira. Prema riječima Anne Trindade Falcão, voditeljice istraživanja, “nismo očekivali da ćemo naići na ovakav fenomen u našem dijelu svemira.”
Kada su se koristili podaci Chandra opservatorije i proučili rendgensko zračenje, otkrivena su dva odvojena izvora visokoenergetskog zračenja, koja su odgovarala svjetlosnim točkama zabilježenim Hubbleom. Znanstvenici su tada zaključili da promatraju dvije supermasivne crne rupe u vrlo bliskoj orbiti.
Kako bi dodatno potvrdili svoje nalaze, znanstvenici su analizirali arhivske podatke s Karl G. Jansky Very Large Array radio teleskopa u Novom Meksiku. Ove dvije supermasivne crne rupe emitiraju snažne radio valove, a kombiniranjem svih prikupljenih podataka postalo je jasno da su upravo te crne rupe odgovorne za vidljive emisije u različitim spektrima.
Tajanstvena treća točka svjetlosti
Treća točka svjetlosti zabilježena Hubbleom ostaje zagonetka za znanstvenike. Premda postoje teorije, istraživači su podijeljeni oko njenog stvarnog porijekla. Jedna od mogućnosti je da je točka rezultat izbacivanja plazme iz jedne od crnih rupa, koja je potom udarila u okolni plin, stvarajući ovu neobičnu emisiju svjetlosti. Međutim, ova hipoteza još uvijek čeka dodatne dokaze.
Ono što ovu pojavu čini iznimno intrigantnom jest nedostatak drugih jasnih objašnjenja, s obzirom na to da su supermasivne crne rupe već odgovorne za glavne izvore zračenja u galaksiji. Unatoč njihovoj izuzetnoj svjetlosti, treća točka svjetlosti ima svoj vlastiti, jedinstveni uzorak, što dodatno zbunjuje tim znanstvenika.
Kako bi se u potpunosti razumjelo podrijetlo ove misteriozne svjetlosne točke, znanstvenici će provesti daljnja istraživanja, uključujući potencijalna promatranja s još većom preciznošću. Bez nevjerojatne rezolucije svemirskog teleskopa Hubble, ovakvi uvidi ne bi bili mogući, no čak i s ovim moćnim alatom, konačan odgovor na ovu svemirsku zagonetku još uvijek izmiče.
U središtima svojih matičnih galaksija
Ove dvije supermasivne crne rupe nekada su se nalazile u središtima svojih matičnih galaksija. Kako su se galaksije sudarale, crne rupe su se sve više približavale i sada se spiralno kreću jedna prema drugoj u kozmičkom plesu koji će završiti spajanjem. Unutar sljedećih 100 milijuna godina, ove crne rupe će se spojiti, stvarajući gravitacijske valove toliko snažne da će prodrmati samu strukturu prostora i vremena.
Iako je LIGO opservatorij već detektirao gravitacijske valove od spajanja crnih rupa manjih masa, valovi koje će proizvesti ove supermasivne crne rupe emitirat će valne duljine koje su izvan dosega LIGO-a. Međutim, buduća LISA misija (Laser Interferometer Space Antenna), koja će lansirati tri detektora u svemir, trebala bi biti sposobna detektirati ove kozmičke sudare. Europska svemirska agencija vodi ovu misiju, a lansiranje se planira sredinom 2030-ih godina.
Pozdrav svima! Hvala što čitate Kozmos.hr! Ja sam Ivan i dugi niz godina pišem o svermiu, astronomiji, znanosti, povijesti i arheologiji, a imao sam priliku sudjelovati i u dokumentarcima Science Discovery-ja te History Channel-a.
