Voyager 1 stigao je u međuzvjezdani prostor još 2012., ali pred njim je putovanje od više tisuća godina prije nego što prođe najudaljenije područje Sunčeva sustava. Ta prividna proturječnost proizlazi iz razlike između dviju granica: prostora kojim dominira Sunčev vjetar i područja u kojem tijela ostaju gravitacijski vezana za Sunce.
Sunčev sustav ne završava kod Neptuna ni na rubu Plutonove putanje. Daleko iza planeta nalaze se ledena tijela, a još udaljeniji kometi vjerojatno kruže u Oortovu oblaku. Kada se govori o njegovu kraju, treba razlikovati rub glavnog Kuiperova pojasa, heliopauzu i vanjske dijelove Oortova oblaka. Oni označavaju različite pojave, pa nisu međusobno zamjenjivi.
Zašto Neptun nije kraj Sunčeva sustava?
Neptun je najudaljeniji od osam planeta. Od Sunca je udaljen oko 30 astronomskih jedinica, odnosno tridesetak puta više nego Zemlja. Jedna astronomska jedinica (AJ) iznosi približno 150 milijuna kilometara i odgovara srednjoj udaljenosti Zemlje od Sunca.
Iza Neptuna počinje Kuiperov pojas, veliko područje ledenih tijela preostalih iz vremena nastanka Sunčeva sustava. Njegov glavni dio proteže se otprilike od 30 do 50 AJ. Ondje se nalazi i Pluton, a letjelica New Horizons omogućila je bliski pogled na njega i na manje tijelo Arrokoth.
Rub glavnog pojasa ne označava posljednju orbitu oko Sunca. S njime se preklapa raspršeni disk, čija tijela imaju izdužene putanje koje ih mogu odvesti stotinama astronomskih jedinica dalje. Granica jedne skupine tijela nije ujedno granica cijelog sustava.
Što je heliopauza?
Sunce stalno ispušta tok nabijenih čestica, Sunčev vjetar. Taj tok oblikuje heliosferu, golemo područje oko Sunca i planeta. Njezin vanjski rub, heliopauza, nalazi se ondje gdje se susreću Sunčev vjetar i međuzvjezdana tvar.
Heliopauza je fizička granica koju instrumenti mogu prepoznati po promjenama u okolnoj plazmi i česticama. Ne predstavlja mjesto na kojem prestaje djelovati Sunčeva gravitacija. Tijelo s druge strane može i dalje kružiti oko Sunca, iako se nalazi u međuzvjezdanom okruženju.
To pomaže razumjeti i zašto se često govori o ulasku u međuzvjezdani prostor. Taj izraz opisuje okolnu tvar i utjecaj Sunčeva vjetra. Sam po sebi ne govori pripada li neko nebesko tijelo Sunčevu sustavu.
Jesu li Voyageri napustili Sunčev sustav?
Voyager 1 prešao je heliopauzu 25. kolovoza 2012. Voyager 2 učinio je to 5. studenoga 2018., što su potvrdila mjerenja njegovih instrumenata. Obje letjelice time su napustile heliosferu i ušle u međuzvjezdani prostor.
Ipak, nisu prošle kroz Oortov oblak, najudaljenije područje koje se povezuje sa Sunčevim sustavom. NASA u objašnjenju granica sustava razlikuje izlazak iz heliosfere od prolaska izvan tog oblaka. Prema približnim procjenama, Voyageru 1 potrebna su stoljeća da stigne do njegova unutarnjeg dijela i desetci tisuća godina da ga prijeđe.
Takve procjene ovise o tome gdje se smjesti rub oblaka. Korisne su za usporedbu udaljenosti, ali nisu precizan vozni red. Najvažnija je razlika u razmjerima: put kroz područje planeta čini tek mali dio putovanja prema najudaljenijim kometima.
Oortov oblak: daleka granica koju još ne vidimo
Oortov oblak zamišlja se kao golemo, približno sferno područje ledenih tijela koje okružuje Sunčev sustav. Za razliku od relativno spljoštenog Kuiperova pojasa, obuhvaća i prostor daleko iznad i ispod ravnine planeta. Njegovo postojanje zaključuje se ponajprije iz putanja dugoperiodičnih kometa; izravnu snimku cijelog oblaka nemamo.
Procjene smještaju unutarnji rub na nekoliko tisuća astronomskih jedinica od Sunca. Vanjski bi se dijelovi mogli protezati do približno 100.000 AJ, odnosno oko 1,6 svjetlosnih godina. Položaj i opseg oblaka još nisu pouzdano određeni, pa brojku ne treba shvatiti kao izmjerenu, oštru granicu.
U tim udaljenim područjima, uz slabu Sunčevu gravitaciju, na putanje utječu prolazak drugih zvijezda i gravitacija Mliječne staze. Kometska tijela mogu biti potisnuta prema unutarnjem sustavu ili izgubljena iz njega. Više o tom udaljenom području objašnjava naš vodič kroz Oortov oblak.
Gdje onda završava Sunčev sustav?
Ako pitanje glasi gdje završava heliosfera, odgovor je heliopauza. Ako se misli na cijeli skup tijela koja su gravitacijski vezana za Sunce, treba uključiti i Oortov oblak. Glavni Kuiperov pojas opisuje samo jedan dio vanjskog sustava.
Na karti stoga mogu biti označene različite granice, uz objašnjenje što svaka predstavlja. Za Voyager je prelazak heliopauze bio mjerljiv događaj. Najudaljenija granica Sunčeva sustava ostaje mnogo dalje, u području kometa čiji se raspored tek pokušava rekonstruirati.