Otpad koji čovječanstvo ostavlja u orbiti našeg planeta postaje sve veći problem, a agencija ‘Astroscale’ sada je najavila moguće rješenje.
Čišćenje svemirskog otpada
Prošlog su mjeseca nakon niza testiranja iz agencije Astroscale objavili su da se spremaju na lansiranje testnog ‘space junk serviceera’ (u slobodnom prijevodu čistača svemirskog otpada) krajem 2024. godine. Tvrtka sa sjedištem u Tokiju u partnerstvu je s pružateljem širokopojasnih satelita OneWeb kako bi pokrenula misiju ELSA-M (End-of-Life Service by Astroscale-M) „s ambicioznim planovima za isporuku usluge uklanjanja svemirskog otpada satelitskim operaterima,“ objavili su iz agencije. Europska svemirska agencija (ESA) i Svemirska agencija Ujedinjenog Kraljevstva osigurale su misiji 14.8 milijuna eura (tj. 15.9 milijuna dolara) financijske potpore.
Raniji (ne)uspješni testovi
Astroscale je pokrenuo testnu misiju, nazvanu ELSA-d, u ožujku 2021. godine. U okviru testiranja agencija je dopremila vlastiti simulirani komad svemirskog otpada te je cilj misije bio testirati tehnologiju hvatanja, kao i sustav koji omogućuje svemirskoj letjelici da locira i sigurno priđe cilju. Ipak testiranje je – jednako kao i ono ranije u siječnju – bilo prekinuto zbog određenih „anomalija letjelice.“
Ipak, agencija je napravila i određene značajne pomake. Naime, uspjeli su demonstrirati prelazak s apsolutne navigacije (oslanjajući se na kontrolu tla i GPS senzore) na relativni način navigacije koji je omogućio autonomno kretanje na temelju ugrađenih sustava letjelice.
Planovi čišćenja i nova testiranja
„Ova svemirska letjelica pokazat će naše inovativne mogućnosti susreta, hvatanja i spuštanja otpada. Planiramo pokrenuti našu komercijalnu uslugu za satelitske operatere, poput OneWeba i drugih, ubrzo nakon demonstracije u orbiti, s vizijom da uklanjanje krhotina postane dio rutinskih operacija do 2030. godine,“ objavili su iz Astroscalea. Cilj misije je omogućiti hvatanje i deorbitiranje više satelita u niskoj Zemljinoj orbiti nakon što sateliti ostanu bez goriva ili u slučaju kvara.
Sustav Astroscalea oslanja se na magnetsku ploču postavljenu na svemirsku letjelicu prije lansiranja. Letjelica je stoga dizajnirana tako da se magnetizmom pričvrsti na satelit i povuče ga prema dolje nakon završetka misije.
Sve veći problem prisutnosti u orbiti
Iako su rješenja rastućeg problema svemirskog otpada u našoj orbiti poželjna, angažman privatnih agencija ipak otvara i određene probleme. Naime, megakonstelacije kao što su OneWeb i SpaceX-ov Starlink sve su veća briga za sigurnost u svemiru. Dio znanstvenika i javnosti ističe da njihovim uključivanjem u ‘svemirski promet’ naš planet dobiva jer više orbitalnih satelita što, dakako, povećava vjerojatnost sudara i potencijalnim manjih ili većih katastrofa. Analiza objavljena u kolovozu 2021. godine pokazala je da su sateliti Starlink odgovorni za više od polovice bliskih susreta u orbiti. Ipak, treba spomenuti da je SpaceX predstavio nekoliko mjera za suzbijanje problema s krhotinama. Tvrtka tvrdi da proaktivno deorbitira satelite kada se njihova misija završi i oprema ih autonomnom navigacijskom tehnologijom kako bi se izbjegla nevolja.
SpaceX je u veljači podnio prijedlog za postavljanje još 30 000 Starlink internetskih satelita u orbitu (za usporedbu u našoj orbiti trenutno se nalazi ‘svega’ 2000 operativnih Starlinkova). Sve češće se u rasprava može čuti i tzv. Kasslerov sindrom – scenarij u kojem gustoća otpada i satelita oko našeg planeta postane tolika da bi jedan sudar mogao pokrenuti potencijalnu lančanu reakciju čiji bi rezultat bio da okolina našeg planeta postala neupotrebljiva. Možemo se samo nadati da do tog scenarija nikada neće doći te da ćemo u skorije vrijeme razviti način pomoću kojeg ćemo moći kontrolirati količinu svemirskog otpada.
Perseverance pronašao ljudski otpad na Marsu
Pridružite se raspravi u našoj Telegram grupi. KOZMOS Telegram
Izvori:
