Znanstvenici su na Marsu identificirali široku zonu blagog nagiba koja odgovara kontinentalnom pojasu na Zemlji, jednom od najstabilnijih pokazatelja postojanja oceana. Analiza, o kojoj piše IFLScience, zaobilazi problem nepouzdanih obalnih linija koje su desetljećima zbunjivale istraživače. Nalaz upućuje na more koje je moglo postojati milijunima godina.
Sjeverna hemisfera Marsa već se dugo smatra mogućim područjem nekadašnjeg oceana. U odnosu na južni dio planeta nalazi se na nižoj nadmorskoj visini, ima glađi reljef i znatno manje udarnih kratera. Površinom su pritom rasute strukture koje podsjećaju na riječne doline i delte.
Pokušaji da se postojanje oceana na Marsu dokaže preko obalne linije nisu dali jasan rezultat. Linije koje bi trebale označiti njegov rub ne nalaze se na istoj visini, nego su raspoređene na različitim nadmorskim razinama, s razlikama od više kilometara. Da je ondje doista postojao jedan stabilan ocean, takva bi obala morala biti ujednačena.
Zašto obala nije rješenje
Tim Abdallaha Zakija krenuo je od jednostavne pretpostavke: obale nisu pouzdan zapis prošlosti. Na Zemlji se stalno pomiču, ponekad i desecima metara godišnje, pa linija koja danas izgleda stabilno kroz geološko vrijeme to ne ostaje.
Zato su se usmjerili na reljef koji se mijenja sporije. Kontinentalni pojas, široka zona blagog nagiba prije naglog pada u duboki ocean, zadržava svoj oblik i kada se razina mora mijenja.
Kada su isti pristup primijenili na Mars, izdvojila se jasna cjelina. Na prijelazu između sjevernih nizina i viših područja proteže se širok pojas vrlo blagog nagiba. Ne radi se o liniji, nego o prostoru koji zahvaća stotine kilometara.
Unutar tog pojasa nalaze se i konkretni tragovi: naslage nalik obalnim sedimentima, delte i tokovi koji upućuju na dugotrajno taloženje u vodi. Reljef i ti oblici zajedno upućuju na jedan povezan sustav.
More koje nije bilo prolazno
Mars nema tektonske ploče, pa se takva formacija ne može objasniti pomicanjem kontinenata. Istraživači je zato tumače kao rezultat sporog procesa koji je trajao dugo.
Ako je taj obalni plato doista nastao u vodi, riječ je o oceanu koji nije bio kratkotrajna pojava. Stabilnost reljefa upućuje na razdoblje koje se mjeri u milijunima godina.
Na Zemlji takve zone zadržavaju slojeve sedimenata u kojima se mogu očuvati kemijski i biološki tragovi. Ako su na Marsu postojali slični uvjeti, upravo bi taj pojas mogao biti jedno od važnijih odredišta budućih misija.
Rad objavljen u časopisu Nature pritom mijenja i sam pristup potrazi za drevnim oceanima. Umjesto promjenjivih obala, naglasak se stavlja na reljefne strukture koje ostaju.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
