Na Marsu se velike promjene najčešće mjere u milijunima godina, ali u jednom dijelu planeta sada se mogu pratiti unutar pola stoljeća. Nova snimka europske sonde Mars Express pokazuje da se tamne naslage vulkanskog pepela u Utopia Planitiji danas prostiru osjetno šire nego na snimkama koje su 1976. zabilježili NASA-ini orbiteri Viking.
Usporedba starih i novih opservacija otkriva prizor koji se vidljivo promijenio: granica između svijetlog, prašnjavog tla i tamnog vulkanskog materijala postala je izraženija, a tamne naslage zahvatile su veće područje nego prije gotovo 50 godina.
Nova snimka kamere HRSC na sondi Mars Express prikazuje krajolik gotovo podijeljen na dva različita područja. S jedne strane pruža se svijetao, žućkastosmeđ teren kakav prekriva velik dio Marsa, a s druge tamne naslage za koje se smatra da su vulkanskog podrijetla.
Za razliku od uobičajene marsovske prašine i usitnjenog kamenja oker boje, ovaj tamni materijal vjerojatno potječe od vulkanske aktivnosti. Mars ima dugu vulkansku prošlost, a na njemu se nalazi i Olympus Mons, najveći vulkan u Sunčevu sustavu.

Tamnu boju tim naslagama daju minerali bogati željezom i magnezijem, ponajprije olivin i piroksen, koji nastaju pri visokim temperaturama. Zasad su otvorena dva moguća objašnjenja njihova širenja u posljednjih 50 godina: ili je tamni pepeo raznosio marsovski vjetar, ili je s površine otpuhan svjetliji sloj koji ga je prije prekrivao.
Krater u pepelu i tragovi leda ispod tla
Unutar tamnog područja ističe se krater promjera oko 15 kilometara. Oko njega se vidi svjetliji prsten izbačenog materijala, nastao pri udaru koji je krater i oblikovao. Takav prsten dobro se izdvaja od okolnog tamnijeg terena i dodatno naglašava kontrast u krajoliku.
Zanimljivi su i vijugavi tragovi unutar samog kratera. Oni upućuju na to da se ondje nekoć pomicao ledeni materijal, što se uklapa u širu sliku tog dijela Marsa.

Prizor se nalazi u Utopia Planitiji, golemom drevnom udarnom bazenu promjera oko 3300 kilometara. Smatra se da je to područje u davnoj prošlosti možda sadržavalo veliko vodeno tijelo, možda jezero, a možda čak i more. Danas je ispunjeno stijenama i pijeskom, ali ispod površine i dalje skriva znatne količine vode u obliku leda.
Reljef koji pokazuje da tlo nije bilo trajno stabilno
Na to upućuju i neobični oblici reljefa vidljivi u donjem desnom dijelu snimke, unutar tamnih naslaga. Riječ je o plitkim, zaobljenim udubljenjima valovitih rubova, poznatima kao “scalloped depressions”. Takve su strukture česte upravo u ovom dijelu Marsa i smatraju se znakom hladnog krajolika u kojem tlo prolazi kroz cikluse smrzavanja i odmrzavanja, uz led zakopan tik ispod površine.
Takva udubljenja nastaju kada led ispod površine nestaje, bilo topljenjem bilo izravnim prelaskom u paru, pa tlo iznad njega gubi čvrstoću i urušava se. Ne javljaju se izolirano, nego se često stapaju u veće cjeline, zbog čega krajolik poprima izgled terena koji se postupno mijenjao kroz dugo vrijeme.
Ni svjetlija polovica snimke nije ništa manje zanimljiva. Na lijevoj strani vide se dugačke tamne udoline, široke oko dva i dugačke oko 20 kilometara, koje presijecaju površinu i mjestimice se spajaju u veću razgranatu cjelinu.
Riječ je o dugim pukotinama i udubljenjima nastalima ondje gdje je kora popucala, a teren između rasjeda potonuo. Takvi oblici mogu nastati na mjestima gdje je podloga bila strukturno slabija, ali i zbog naprezanja koja su s vremenom deformirala površinu. Slični sustavi već su ranije opaženi u Utopia Planitiji, a ova snimka potvrđuje koliko je taj dio Marsa geološki raznolik.
Prizor je zabilježila kamera visoke razlučivosti HRSC, jedan od osam instrumenata na sondi Mars Express. Europska letjelica kruži oko Marsa od 2003. godine i već više od dva desetljeća snima njegovu površinu u boji, visokoj razlučivosti i trodimenzionalnom prikazu.
Upravo takva dugotrajna opažanja omogućuju usporedbe koje pokazuju da Mars nije samo fosilizirani zapis davne geološke prošlosti. Na pojedinim dijelovima planeta promjene se mogu pratiti dovoljno jasno da postanu vidljive već unutar nekoliko desetljeća.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.

