Na sondi BepiColombo prvi je put u svemiru proradio laserski visinomjer BELA. Instrument se 14. rujna uključio nakon gotovo osam godina putovanja prema Merkuru, a njegova će mjerenja omogućiti izradu trodimenzionalne karte površine najmanjeg planeta Sunčeva sustava.
BELA šalje kratke laserske impulse prema površini i mjeri koliko im treba da se vrate do sonde. Iz tog vremena izračunava visinu i oblik terena. Kada BepiColombo uđe u odgovarajuću orbitu, mjerenja će obuhvatiti velike dijelove planeta pa će znanstvenici moći usporediti reljef s mineralnim sastavom, starošću površine i unutarnjom građom Merkura. Sveučilište u Bernu, koje je razvilo instrument, objavilo je pojedinosti o prvom uključivanju.
Zašto je Merkurov reljef teško izmjeriti
Merkur je malen, brzo kruži oko Sunca i prima nekoliko puta više Sunčeve energije nego Zemlja. Zbog toga se sonda ne može jednostavno zaustaviti u blizini planeta. BepiColombo je tijekom putovanja izveo niz preleta Zemlje, Venere i Merkura kako bi gravitacijom tih tijela postupno smanjio brzinu. Sonda je pritom morala štedjeti gorivo i održavati instrumente u sigurnom temperaturnom području.
Zbog tih uvjeta ranije su karte Merkura imale praznine i neujednačenu razlučivost. BELA će mjeriti visinu kratera, grebena i velikih udubljenja s preciznošću koja nije moguća samo fotografiranjem. Visinske razlike otkrivaju kako se planet hladio, gdje se kora stisnula i kojim su putovima tekli drevni vulkanski tokovi. Takve će podatke znanstvenici moći usporediti i s ranijim istraživanjima strmih litica na Merkuru.
Laserski visinomjer kao trodimenzionalni skener planeta
Instrument ne stvara klasičnu fotografiju. Svaki laserski impuls daje jednu točku na površini, a velik broj takvih točaka pretvara se u digitalni model terena. Znanstvenici će tako moći usporediti oblike na različitim stranama planeta i tražiti strukture nastale djelovanjem udara, vulkanizma ili tektonskih pomicanja.
Posebno će biti zanimljivi krateri u blizini polova. Njihovi duboki dijelovi nikada ne primaju izravnu Sunčevu svjetlost, pa se u njima može zadržati vodeni led. BELA sam po sebi ne određuje kemijski sastav leda, ali može izmjeriti geometriju i dubinu područja u kojima ga drugi instrumenti traže. Kombinacija tih podataka pomoći će razjasniti koliko se leda ondje može održati i kako je dospio na Merkur.
Podaci laserskog visinomjera uspoređivat će se s mjerenjima drugih instrumenata na sondi. Spektrometri analiziraju minerale, magnetometar proučava slabo magnetsko polje, a detektori čestica bilježe utjecaj Sunčeva vjetra. Tek zajedno ta mjerenja mogu pokazati kako se površina mijenja pod snažnim zračenjem i čestim udarima meteoroida.
Glavni dio misije tek slijedi
Prvo uključivanje BELA-e poslužilo je kao provjera da je instrument preživio dugo putovanje i da može raditi u stvarnim uvjetima. Sonda još nije u konačnoj znanstvenoj orbiti. Planirano je da se japanski orbiter Mio odvoji u prosincu 2026., a europski orbiter MPO uđe u znanstvenu orbitu u ožujku 2027. Puna znanstvena faza trebala bi početi 6. travnja 2027., kada će se instrumenti usmjeriti na sustavno proučavanje planeta.
BepiColombo je zajednička misija Europske svemirske agencije i Japanske agencije za istraživanje svemira. Prvo uključivanje BELA-e novi je korak u završnoj fazi putovanja prema Merkuru: sonda je počela provjeravati instrument koji će uskoro stvarati najdetaljniju kartu njegova reljefa.
Tek nakon višemjesečnih mjerenja znanstvenici će moći procijeniti koliko su se postojeći modeli Merkurove prošlosti približili stvarnosti. Svaka nova visinska karta pritom će pokazati kako izgleda planet koji je nastao blizu svoje zvijezde.
