Zvijezda poznata kao Sakuraijev objekt ponovno se zagrijava, a astronomi prvi put mogu pratiti tu promjenu gotovo u stvarnom vremenu. Riječ je o iznimno rijetkoj fazi zvjezdane evolucije u kojoj se u gotovo ugašenoj jezgri nakratko ponovno pokreću nuklearne reakcije. Nova analiza opservacija s Europskog južnog opservatorija pokazuje da zvijezda danas razvija snažan vjetar i da se njezina površina mijenja brže nego što su neki modeli predviđali.
Sakuraijev objekt početkom 1990-ih izgledao je kao slabašna zvijezda okružena prašnjavim omotačem. Godine 1996. naglo je posvijetlio, a zatim se ponovno zamračio kada je izbačeni materijal stvorio gust oblak prašine. Astronomi su zaključili da je u jezgri došlo do vrlo kasnog toplinskog bljeska: kratkog ponovnog pokretanja nuklearnih reakcija nakon što je zvijezda već napustila glavni niz.
Rijetka druga prilika u životu zvijezde
Većina zvijezda male i srednje mase završava kao bijeli patuljak, vruća i gusta jezgra bez novih izvora energije. U rijetkim slučajevima u preostaloj helijevoj ljusci mogu se nakratko ponovno pokrenuti nuklearne reakcije. Tada se zvijezda širi, izbacuje materijal i mijenja temperaturu tijekom nekoliko desetljeća, dok se takve promjene inače odvijaju milijunima godina.
Kako bi rekonstruirali taj proces, istraživači su analizirali višegodišnja mjerenja instrumenta UVES na teleskopu Very Large Telescope u Čileu i usporedili ih s modelima atmosfere. Rad objavljen u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society pokazuje da se temperatura površine povećala na približno 27.000 do 36.000 kelvina, ovisno o pretpostavkama modela. To je dovoljno da se u spektru pojave obilježja vrlo vrućih zvijezda.
Vjetar koji mijenja okolinu
Najvažniji tragovi kriju se u promjeni temperature i novom, brzom toku plina koji napušta zvijezdu. Njegov vjetar po svojstvima nalikuje vjetrovima zvijezda tipa Wolf-Rayet, iako Sakurai ne pripada toj skupini. Takav vjetar može potisnuti prašinu i plin u okolni prostor te postupno mijenjati oblik maglice.
Ovakve promjene astronomima nude rijedak uvid u završne faze zvijezda sličnih Suncu. Uobičajeni slijed od crvenog diva do bijelog patuljka traje toliko dugo da ga nijedan čovjek ne može pratiti. Iznimka je Sakuraijev objekt: njegov je toplinski bljesak dovoljno brz da se posljedice vide unutar jedne ljudske generacije.
Objekt je pritom srodan planetarnim maglicama, ali ga ne treba poistovjetiti s njima. Planetarna maglica nastaje kada zvijezda odbaci vanjske slojeve, a središnja se jezgra zagrijava. U slučaju Sakuraija, događaj je nakratko vratio nuklearne reakcije u već gotovo ugašenoj jezgri. U objašnjenju nastanka planetarnih maglica vidi se koliko je takav vremenski slijed inače spor u usporedbi s ovim rijetkim primjerom.
Modeli još nisu usklađeni
Nove opservacije ne rješavaju sve nedoumice. Različiti modeli daju različite vrijednosti temperature jer se zvijezda nalazi iza promjenjivog sloja prašine, a njezin se vjetar mijenja iz godine u godinu. Ipak, svi modeli upućuju na isti zaključak: Sakurai se trenutačno zagrijava i izbacuje materijal, a proces nije završio.
Dosad su astronomi izravno pratili samo dva slična događaja. Svaki novi spektar važan je za provjeru teorija o završetku života zvijezda i nastanku kemijski obogaćenog plina. Nastavak mjerenja mogao bi pokazati hoće li se zvijezda stabilizirati, ponovno ohladiti ili prijeći u sljedeću fazu zagrijavanja.
Sakuraijev objekt pruža rijedak uvid u proces koji bi u drugim zvijezdama ostao skriven milijunima godina. Njegove se promjene odvijaju dovoljno brzo da ih astronomi mogu pratiti tijekom vlastitog života.
