Udar asteroida koji je prije 66 milijuna godina promijenio povijest života na Zemlji nije ostavio samo golem krater i trag globalne katastrofe. Novo istraživanje pokazuje da je duboko ispod kratera Chicxulub nastao dugotrajan hidrotermalni sustav, mjesto na kojem je vruća voda kružila kroz stijene pune pukotina. Takvo je podzemno okruženje moglo podržavati mikrobni život najmanje 8 milijuna godina.
Ispod kratera nastao je sustav pogodan za mikrobe
Chicxulub je jedno od najpoznatijih mjesta u geološkoj povijesti Zemlje. Na području današnjeg poluotoka Yucatán u Meksiku prije 66 milijuna godina udario je asteroid širok oko 10 kilometara. Posljedice su bile razorne. Udar je pokrenuo niz promjena koje su dovele do izumiranja približno tri četvrtine tadašnjih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući dinosaure.
Novo istraživanje pozornost usmjerava na ono što se nakon udara događalo duboko ispod površine. Silina sudara otvorila je pukotine u stijenama, zagrijala podzemlje i omogućila prodor vode iz područja Meksičkog zaljeva. Kroz takav porozan sustav milijunima je godina mogla kružiti vruća voda.
Riječ je o hidrotermalnom sustavu, okolišu u kojem se topla voda kreće kroz stijene i pritom mijenja njihovu kemiju. Na Zemlji su takva mjesta često povezana s mikroorganizmima, osobito ondje gdje postoje toplina, kemijska energija i zaštita od naglih promjena na površini. Istraživači ne tvrde da su u Chicxulubu pronašli fosilne tragove života. Njihov je zaključak oprezniji: podzemni sustav nastao nakon udara imao je uvjete koji su mogli podržavati mikrobni život milijunima godina.
Uzorci iz Chicxuluba pokazali su da je sustav trajao mnogo dulje
Ključni podaci dolaze iz uzoraka izvađenih 2016. godine, tijekom međunarodne ekspedicije koja je prodrla duboko u krater Chicxulub. Bušotina je otvorena u jednom od njegovih najvažnijih dijelova, području gdje su se stijene nakon udara ponovno izdignule prema površini. Upravo su ti uzorci istraživačima omogućili da odrede koliko je dugo ispod kratera kružila vruća voda.
Među njima je bio i feldspat bogat kalijem, mineral koji se formirao nakon udara, dok su vruće tekućine prolazile kroz stijene ispod kratera. Takav mineral može sačuvati trag vremena u kojem je nastao, pa je za istraživače bio ključan pokazatelj trajanja podzemnog hidrotermalnog sustava.
Annemarie Pickersgill iz škotskog centra SUERC za izotopne znanosti analizirala je uzorke metodom argon-argon datiranja. Rezultati su pokazali da feldspat nije nastajao samo neposredno nakon udara. Njegova starost obuhvaća razdoblje od prije 66 milijuna godina, kada je asteroid pogodio Zemlju, do približno 58 milijuna godina prije sadašnjosti.
To znači da je hidrotermalni sustav ispod Chicxuluba bio aktivan najmanje 8 milijuna godina. Ranije procjene govorile su o približno 2 milijuna godina, pa novi rezultat bitno produljuje vrijeme u kojem je krater mogao ostati topao, propustan i kemijski aktivan.
Prema radu objavljenom u časopisu Communications Earth & Environment, riječ je o najdugovječnijem dosad poznatom hidrotermalnom sustavu nastalom nakon udara asteroida
Toplina i voda održavale su podzemni okoliš
Kako bi provjerili koji su uvjeti mogli održavati takav sustav toliko dugo, istraživači su rezultate datiranja povezali s novim računalnim modelima. U modele su uključili protok vode, prijenos topline, propusnost stijena i geološke promjene koje je izazvao udar.
Rezultati upućuju na kombinaciju nekoliko čimbenika. Stijene ispod kratera morale su biti dovoljno propusne da kroz njih prolazi voda. Udar je u dubini ostavio veliku količinu topline. Uz to je djelovala i prirodna geotermalna toplina Zemlje.
U takvom je okruženju vruća voda mogla dugo kružiti kroz pukotine i sitne prostore u stijenama. Time su nastajala mikroskopska skloništa u kojima bi mikroorganizmi, barem u načelu, mogli pronaći zaštitu i izvor energije.
Chicxulub pokazuje da posljedice velikog udara mogu trajati mnogo dulje od same katastrofe. Dok je površina bila razorena, duboko ispod kratera toplina i voda stvorile su okoliš koji je mogao ostati aktivan milijunima godina.
Chicxulub kao trag za potragu za životom na Marsu
Rezultati istraživanja nisu važni samo za razumijevanje Chicxuluba. Udarni krateri česti su na stjenovitim svjetovima, a Mars je jedan od najboljih primjera. Za razliku od Zemlje, nema gustu atmosferu koja bi ga štitila od manjih tijela iz svemira, pa je tijekom povijesti pretrpio brojne udare. Mnogi njihovi tragovi i danas su jasno očuvani na površini.
U ranoj prošlosti Mars je vjerojatno imao mnogo više vode nego danas. Ako su se veliki udari dogodili u razdobljima kada je voda još bila dostupna, mogli su zagrijati podzemlje i pokrenuti kruženje vruće vode kroz stijene. Takvi bi sustavi nalikovali onome koji je nastao ispod Chicxuluba.
Za potragu za životom najzanimljivije su upravo takve duboke, porozne zone u kraterima. Ondje bi eventualni mikroorganizmi bili bolje zaštićeni od zračenja, velikih temperaturnih promjena i surovih uvjeta na površini. Topla voda i kemijske reakcije u stijenama mogle su održavati okoliš u kojem bi život, ako je ikada postojao, imao barem privremeno utočište.
Zbog toga drevni marsovski krateri ostaju važna meta za buduće misije. Chicxulub nam dokazuje da veliki udar može ostaviti mnogo dulji trag od samog kratera: duboko ispod površine može nastati topli, kemijski aktivan sustav koji traje milijunima godina.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
Izvori i publikacija
Annemarie E. Pickersgill et al, A long-lived impact-generated hydrothermal system at the Chicxulub impact structure, Communications Earth & Environment (2026).
DOI: 10.1038/s43247-026-03618-5
Časopis / izvor: Communications Earth & Environment
