Krater Zhamanshin u Kazahstanu mogao bi biti gotovo dvostruko veći nego što se desetljećima pretpostavljalo, pokazuje nova analiza NASA-inog tima. Takva korekcija ne mijenja samo procjenu njegove veličine, nego i procjenu energije udara, koja bi prema novom modelu mogla biti višestruko veća nego što se dosad mislilo.
Riječ je o događaju starom oko 900.000 godina, iz razdoblja pleistocena. Ako se nova procjena potvrdi, taj se udar više ne može promatrati samo kao ograničen geološki događaj, nego i kao mogući čimbenik koji je utjecao na okoliš u vrijeme velikih klimatskih promjena.
Zhamanshin se dugo smatrao najmlađim očuvanim složenim kraterom nastalim hiperbrzinskim udarom u posljednjih milijun godina. Procjene njegove snage temeljile su se na promjeru od oko 14 kilometara, koliko iznosi jasno vidljivi dio strukture.
Novi znanstveni rad, koji predvodi James Garvin iz NASA-inog centra Goddard, dovodi u pitanje upravo tu polaznu pretpostavku. Prema analizi autora, vidljivi krater nije cijela struktura, nego samo njezin unutarnji dio, dok bi ostatak mogao pripadati znatno širem višekružnom sustavu.
Istraživači su zato analizirali šire područje oko kratera koristeći više digitalnih modela reljefa i podatke visoke razlučivosti. U terenu su prepoznali slabo izražene, ali pravilno raspoređene uzvisine koje bi mogle odgovarati vanjskim prstenovima složenog udarnog kratera.
Na temelju tih podataka procjenjuju da bi ukupni promjer strukture mogao iznositi oko 26,5 kilometara.
Tragovi većeg udara s vremenom su se izgubili u krajoliku
Jedan od razloga zbog kojih takva struktura nije ranije prepoznata leži u promjenama koje je teren prošao nakon udara. Erozija je s vremenom ublažila izvorne obrise, a dodatni problem stvara sloj vjetrom nanesenog sitnog sedimenta koji je tijekom ledenih doba prekrio šire područje.
Takav sediment može ublažiti reljef i prikriti visinske razlike važne za prepoznavanje vanjskih prstenova. Umjesto jasnih rubova ostaju tek blage topografske naznake koje se mogu uočiti tek detaljnom analizom.
Autori navode i da su kasniji površinski procesi, uključujući eroziju i preoblikovanje tla djelovanjem vode u širem području Aralskog jezera, dodatno izmijenili izgled terena i otežali procjenu stvarnog opsega kratera.
Kod udarnih kratera promjer nije tek geometrijski podatak. On je izravno povezan s energijom samog udara. Ako je Zhamanshin doista bio gotovo dvostruko veći nego što se dosad mislilo, tada ni razmjeri tog događaja ne mogu ostati isti.
Prema procjenama istraživača, takav je udar mogao osloboditi više od 240.000 megatona energije u ekvivalentu TNT-a. U odnosu na dosadašnje procjene, nova interpretacija povećava procijenjenu energiju udara približno sedam do deset puta.
To otvara mogućnost da su posljedice bile znatno ozbiljnije nego što se dosad pretpostavljalo, uključujući i kratkotrajne klimatske poremećaje.
Pitanje njegove uloge u klimatskim promjenama ostaje otvoreno
Udar se dogodio u razdoblju prijelaza srednjeg pleistocena, kada su se počeli mijenjati obrasci ledenih doba. Izravna veza između tog događaja i tadašnjih klimatskih promjena zasad nije potvrđena, ali nova procjena njegove snage bitno mijenja okvir u kojem se o toj mogućnosti može raspravljati.
Ako je udar bio znatno snažniji nego što se dosad smatralo, opravdano je ponovno proučiti geološke i biološke zapise iz tog razdoblja. Istraživači pritom posebno izdvajaju pelud, spore i mikrofosile planktona kao moguće tragove naglih promjena u okolišu.
Za sada nije jasno je li Zhamanshin imao izravnu ulogu u tim promjenama. No više ga se ne može olako svrstati među udare ograničenog dosega.
Ovaj rad otvara i šire pitanje. Ako erozija i sedimenti na Zemlji mogu prikriti vanjske dijelove kratera do te mjere da se njihova veličina ozbiljno podcijeni, moguće je da su i druge udarne strukture pogrešno procijenjene.
Zato autori pozivaju na dodatna geofizička istraživanja, ali i na primjenu sličnih metoda na drugim planetima, osobito na Marsu, gdje su takvi tragovi važni za razumijevanje geološke povijesti.
Kad je riječ o Zhamanshinu, ključno pitanje za sada ostaje isto: je li riječ o doista podcijenjenom udaru čije posljedice tek treba sagledati ili o interpretaciji koju će budući podaci tek trebati potvrditi.
Napomena: Fotografija prikazuje udarni krater u Arizoni (SAD) i služi kao ilustracija.
Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.
