U ledu Grenlanda pronašli su pepeo erupcije iz Oregona

Sitne čestice vulkanskog pepela pronađene u grenlandskom ledu potječu od erupcije vulkana Newberry u Oregonu, više od 5.000 kilometara daleko. Novo istraživanje pokazuje da pepeo iz erupcija srednje snage može prijeći mnogo veće udaljenosti nego što se dosad očekivalo.

Kemijski trag koji je povezao Grenland i Oregon

Znanstvenici sa Sveučilišta St Andrews analizirali su ledenu jezgru s Grenlanda i u njoj pronašli iznimno sitne čestice vulkanskog pepela. Bile su široke oko 0,02 milimetra, premale da bi oblikom ili izgledom otkrile kojem vulkanu pripadaju.

Odgovor je dala kemija. Istraživači su usporedili sastav tih čestica s poznatim naslagama pepela iz erupcije Newberry Pumice, povezane s posljednjim većim eruptivnim razdobljem vulkana Newberry u saveznoj državi Oregon. Kemijski potpis pokazao je da pepeo iz grenlandskog leda odgovara upravo toj erupciji.

Newberry se nalazi u Kaskadskom gorju, istom vulkanskom lancu kojem pripada i Mount St. Helens. Vulkan je i danas aktivan, a Američki geološki zavod svrstava ga među vulkane s vrlo visokim potencijalom prijetnje.

Erupcija iz 686. godine napokon je precizno datirana

Prijašnja istraživanja mogla su erupciju Newberry Pumice smjestiti samo u širok vremenski raspon od oko 140 godina, negdje oko početka 7. stoljeća. Pepeo pronađen u grenlandskoj ledenoj jezgri znatno je suzio taj okvir.

Prema radu objavljenom u časopisu Quaternary Science Reviews, erupcija se dogodila oko 686. godine, s odstupanjem od najviše dvije godine. Za istraživanje starih erupcija to je velika promjena. Umjesto okvirne procjene, znanstvenici sada imaju mnogo jasniji datum događaja čiji je pepeo završio tisućama kilometara od vulkana.

Ta erupcija ujedno je najnovija poznata erupcija vulkana Newberry

Pepeo je prešao Sjevernu Ameriku i Atlantik

Erupcija vulkana Newberry imala je oznaku VEI 4 na indeksu vulkanske eksplozivnosti. Bila je približno deset puta slabija od erupcije Mount St. Helensa 1980. godine, ali i oko deset puta snažnija od erupcije islandskog Eyjafjallajökulla 2010., koja je poremetila zračni promet nad Europom.

U tome je važnost novog nalaza. Erupcije te veličine nisu rijetkost. U svijetu se događaju nekoliko puta u desetljeću, pa grenlandski led ne čuva trag nekog iznimnog, gotovo nezamislivog događaja, nego erupcije kakve se ponavljaju dovoljno često da ih treba ozbiljno uračunati u procjene rizika.

Iznenađenje je udaljenost. Pepeo iz Oregona pronađen je više od 5.000 kilometara od vulkana. Vrlo sitne čestice prešle su Sjevernu Ameriku, Atlantski ocean i na kraju završile u ledu Grenlanda.

Takav put ne ovisi samo o snazi erupcije. Presudni su i količina vrlo finog pepela, visina do koje ga erupcija izbaci te vjetrovi koji ga preuzmu u atmosferi. Naslage bliže vulkanu već su ranije pokazale uzak i izdužen pojas pepela, što upućuje na snažne vjetrove u vrijeme erupcije. Upravo su oni, smatraju istraživači, vjerojatno odnijeli čestice mnogo dalje nego što bi se očekivalo za erupciju te veličine

Problem za zračni promet

Erupcija Eyjafjallajökulla 2010. godine pokazala je koliko vulkanski pepeo može brzo poremetiti zračni promet. Kada sitne čestice uđu u važne zračne koridore, problem više nije lokalni. Pepeo može oštetiti motore, instrumente i vanjske površine zrakoplova, pa se letovi moraju preusmjeravati ili zaustavljati.

Nova analiza pokazuje da se rizik za Sjeverni Atlantik ne može vezati samo uz islandske vulkane. Pepeo u taj dio atmosfere može stići i iz mnogo udaljenijih vulkanskih područja, uključujući Sjevernu Ameriku, Rusiju i Japan, ako se erupcija dogodi u pravim atmosferskim uvjetima.

To je važno jer je Sjeverni Atlantik jedna od najprometnijih zračnih ruta na svijetu. Erupcija ne mora biti među najvećima da bi stvorila probleme daleko od vulkana. Dovoljna je velika količina finog pepela, povoljan smjer vjetrova i put kroz atmosferu koji čestice vodi prema prometnom zračnom prostoru.

Grenlandski led sačuvao je trag erupcije star više od 1.300 godina, ali poruka nije samo povijesna. Pepeo vulkana Newberry pokazuje da se vulkanska opasnost ne može procjenjivati samo prema snazi erupcije ili udaljenosti od kratera. Ponekad najveći problem stvara ono što je gotovo nevidljivo: vrlo sitan pepeo koji vjetrovi mogu odnijeti preko kontinenta i oceana.

Ivan Petričević

Ivan je novinar i autor koji piše o znanosti, svemiru i povijesti. Gostuje kao stručni sugovornik na Science Discovery i History Channelu te piše za Večernji list. Osnivač je Kozmos.hr, prvog hrvatskog portala posvećenog popularizaciji znanosti.